Na Slavonskom sokaku i Vinskom šoru Jeseni i ove su godine potvrdile kako su manifestacija koja i u gospodarskom dijelu želi promovirati i ponuditi domaći proizvod.
Iako im vrijeme nije bilo naklonjeno, nedjelja je oborila rekorde.
„Ovo je prava prilika za promociju naših rukotvorina, da se pokaže sve od veza, tikvica, šlinge, treba to čuvati. Pa i Grb Vinkovačkih jeseni je s tikvicom”, kaže jedna od rijetkih živućih šaralica tikvica, 81-godišnja Marija Stojanović iz Gradišta čiji i zlatovez privlači znalačko oko.
Sapuni s porukom Vinkovačkih jeseni odmah su planuli na Kich Sapunich kućici, a posebno atraktivne bile su soja svijeće u obliku bundeve, kaže u ispomoći angažirana Ines Grabovac.
Ines Grabovac, Kitch Sapunich
“Prvi vikend bio je odličan. Svaka čast na inicijativi programa Slovenija u Slavoniji. Bilo je najbitnije popraviti taj prvi vikend, i stvarno jesmo. Na kišu smo računali!”
Laura Lončar s uvjerljivo najslađeg štanda dodaje da je sve bilo odlično, jedini poremećaj bila je kiša, no nedjelja je bila super. Nemoguće je kirbaj zamisliti bez lizalica koje su posebno zanimljive djeci, a ostali bomboni išli su kao alva, rekli bi naši stari.
Vinkovačke jeseni i Štitarske snaše vole se javno, to je već svima znano jer se red za njihove listariće i ove godine mjerio u metrima.
„Imamo srce i dušu za ovo posebno kad vidimo sve te ljude u redu kako čekaju naše listariće”, sretna je Marija Mikinac, jedna od pet snaša, a Marija Dominković dodaje „Velika je ljubav prema tome radu, ali malo nas je mučila fiskalizacija pa ćemo na tome poraditi. Imali smo jako puno gostiju sa svih strana, ne stignemo napuniti oval. Cure iz Rumunjske i gosti s mora žele kupiti i pekmez, vole listariće s bijelim lukom. Sretne smo što nam se kupci vraćaju, ali i zbog drugih ako dobro rade jer Vinkovačke jeseni trebaju nuditi taj domaći proizvod”, poručuje.
Marija Dominković, Etno kuina Štitarske snaše
“Deset dana puno se radilo, bilo je više kiše, ali umijesilo se otprilike 50 kg brašna dnevno za sve koji su čekali. Zadovoljne smo pazarom, no i troškovi su veliki.”
„Prezadovoljne smo na Sokaku nam je lijepo već 15 godina. Najtraženije su bočice, narukvice, gombice, naušnice, ma sve. Jeseni su prava prilika za naći rukotvorine na jednom mjestu”, ocjenjuje Marija Mandić iz gradištanske Udruge Tkanica.
Posebno pitko bilo je na kućici vinkovačkog OPG-a Abelo koji je pčelarstvo, preradom meda, pretočilo u likere iz moderne destilerije, a do Adventa najavljuju proizvodnju rakije i džina na bazi meda.
“Ljepota ovog Sokaka je što nema štandova s prekupcima i magnetima nepoznatog porijekla, sve su to lokalni majstori zanata s rukotvorinama i to bi trebao biti filter za izlagače”, ocjenjuju supružnici Babić čije se likere od rogača, aronije, višnje, propolisa, medicu i top proizvod za dame Chillabelo, liker od čilija prije kupnje moralo degustirati.
Jelana Babić, OPG Abelo, Vinkovci
“Reakcije ljudi su odlične, prezadovoljni smo, a to je bio cilj. Prva nam je godina pa nam zarada nije prioritet nego bonus. Najvažnija nam je prezentacija.”
Ni vinari nisu nezadovoljni no i njima je kiša bila ograničila rad. Ipak ljubitelji dobre kapljice pronašli su idealan zaklon pod suncobranima kućice uz dobru kapljicu za mokrih večeri, kaže Monika Živković iz iločkog Podruma Marija.
FB: Podrum Marija
Iz vinkovačkog štrikeraja Subotić uočavaju kako kupci prepoznaju kvalitetu domaće radinosti, jako su zadovoljni, u nedjelju nisu stali, a Vinkovačke jeseni izlog su za promociju kvalitete domaćeg proizvoda. Ženske jakne, muške i dječje reklje, tunike, majice, podjednako su tražili i domaći i gosti, a posebno zadovoljstvo čine kad se vraćaju, primjerice po veći model za djecu.
Pun pogodak na ovogodišnjem Slavonskom sokaku bio je vinkovački restoranski prostor kultne Bijele lađe koji je nudio okuse domaćih jela ispod peke, a za šarana na rašlje, nije se pitalo što košta samo kako bi se uživalo u okusu tradicije kojeg nudi ovo podneblje, priča glavni kuhar Drago Bulajić.
Drago Bulajić, restoran Bijela lađa
“Prezadovoljni smo što su naši gosti prepoznali pravu domaću kuhinju s tradicionalnim okusima. Uz roštilj na ugalj, tu su čobanac, prasetina, i hit šaran na rašljama.”
Na koncu, možda malo jedini žal koji ostaje, ističu pojedini izlagači, bile su inspekcije za koje su svi redom svjesni da rade svoj posao. No, njihov prijedlog ide u smjeru da odrade sve sukladno zakonu, ali im ne sputavaju rad za vrijeme kontrole, što opet vjeruju da je individualno, od inspektora do inspektora.
