Poznato nam je da veliki festivali poput Eurosonga imaju svoje fanatike. No jeste li znali da i Vinkovačke jeseni imaju svoga?
Kristijan Posavac, 32-godišnji mladić iz Ilače, za sebe kaže kako je veliki zaljubljenik u ovu, s pravom nazivanu, najveću folklornu manifestaciju u Hrvatskoj. „Ta ljubav potječe još iz mojeg djetinjstva, točnije od šeste godine kada sam prvi put sudjelovao u programu Vinkovačkih jeseni. Za mene je to više od manifestacije – to je svetkovina tradicijske kulture kada se na jednom mjestu okupljaju čuvari baštine, običaja, kako iz Hrvatske, tako i iz dijaspore. Jednostavno obožavam Vinkovačke jeseni“, s ponosom ističe Kristijan koji ovu manifestaciju ne propušta ni jednu godinu. Za njega su Jeseni nešto bez čega je život teško zamisliv.
A kad miris jeseni u rujnu na velika vrata dođe u grad na Bosutu, Kristijan iz Ilače tada seli u kuću svoje bake u samim Vinkovcima kako bi bio što bliže svim događanjima. Tih dana živi za Jeseni i u potpunosti im se predaje. Sigurno ćete ga primijetiti s fotoaparatom u ruci, često u društvu novinara, članova KUD-ova, prijatelja i novih poznanika. Stvara kontakte i prijateljstva s ljudima koji dijele njegovu ljubav prema tradiciji i folkloru. U njegovoj arhivi nalazi se pravo malo blago – brojni programi, novinski isječci, i stotine fotografija, od onih najstarijih na kojima pozira kao dječak u narodnoj nošnji pa sve do najsvježijih, prošlogodišnjih, koje je sam zabilježio objektivom.
Posebno mjesto u njegovoj kolekciji zauzima ona iz 1999. godine kada je na svečanom mimohodu sudjelovao i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, samo tri mjeseca prije smrti. Kristijan uređuje “Šokački portal” pa mnoge njegove fotografije završe upravo ondje kao svjedočanstvo njegove predanosti i rada. Od nedavno je angažiran i dio je ekipe otvorenja. Zahvalan je Kristijan za tu priliku i sam tvrdi kako većeg zaljubljenika od njega nema. Ljubav prema sceni je neizmjerna.
O svečanosti otvorenja zna gotovo sve, od tematske osnove do scenografskih detalja. „Tu se iz godine u godinu oživi središnja tema Jeseni, a glumci i članovi kulturno-umjetničkih društava s puno emocije donesu tu priču na pozornicu“, govori s oduševljenjem. Upravo nam je Kristijan otkrio kako svake godine Jeseni dolaze s pomno biranom temom koja u prvi plan stavlja neki simbol Slavonije. Tako je 2000. godine glavna inspiracija bila šuma, a 2008. godine tambura s temom „Tamburo, miljenice“. Prošle su godine dominirali motivi dukata i njihov sjaj, a ranijih godina konji, snaše, sokaci, rijeke, kola, žito, zemlja i bećari, sve ono što čini dušu ovdašnjeg čovjeka i slavonske ravnice.
“Otvorenje je predivna slika, a svaka tema nosi duboku poruku“, kaže Kristijan. Osobito ga je dirnula tema pedesetog izdanja „Jesen stiže, kukuruzi zlate“ gdje se kroz priču o radu u kukuruzištu, ljubavi Šokice i Šokca te ratnom prekidu njihove sreće ispričala povijest kroz emociju. Kukuruzni put, koji je mnogima spasio život tijekom proboja iz Vukovara, bio je prikazan s dubokim pijetetom, a završetak, povratak na rodnu grudu i veliko kolo, izazvao je suze kod mnogih u publici.
S pozornice Jeseni pamti mnoge velikane, među njima i legendarnog Ivu Gregurevića. „Prvi put sam ga vidio te 1999. godine kada je na lipicancu recitirao iz Kozarčevog romana ‘Đuka Begović’. Nezaboravno. Tu je bila i Anja Šovagović-Despot, kći našeg Slavonca Fabijana Šovagovića. Mislim da je upravo tada rođena moja trajna ljubav prema Vinkovačkim jesenima“, zaključuje Kristijan, čovjek koji živi za baštinu i za Jeseni.
Svake godine iznova proživljava emocije koje mu je ova manifestacija usadila još u djetinjstvu. One su njegov osobni praznik, mjesto susreta s ljudima istih vrijednosti i prostora u kojem može izražavati svoju ljubav prema tradiciji kroz fotografiju i pisanu riječ. Njegova predanost, bilježenje trenutaka i aktivno sudjelovanje pokazuju koliko je snažna veza između pojedinca i kulturne baštine kroz manifestaciju. U vremenu u kojem se mnoge vrijednosti zaboravljaju, Kristijan ostaje dosljedan čuvar Jeseni.
Videopriču pogledajte na Youtube kanalu Vinkovačkih jeseni.
