Kako se približavaju Vinkovačke jeseni osjećam uzbuđenje kao pred svinjokolju

9. rujna 2017.

Ne znam kako vi, iako mogu pretpostaviti, ali kako se približavaju ove 52. Vinkovačke jeseni ja se osjećam sve nekako uzbuđeniji, sve nekako mislim hoće li sve proći u redu, da neće što poći po zlu, recimo, da u nedjelju prijepodne za mimohoda počne kiša, a to bi bilo veliko razočarenje i za izvođače i za gledatelje kojih toga dana u središtu grada bude i sto tisuća.

Uzbuđen sam nekako kao kada sam bio klinac i budio se u noći uz lijepu i uzbudljivu spoznaju da je sutra savinjokolja ili da idemo na more. Provjerio sam na jednom portalu koji kaže da, za svih dana trajanja 52. Vinkovačkih jeseni, KIŠA NEĆE PADATI. To je za sve koji vole naše Vinkovačke jeseni, jako dobra i važna informacija i iskreno se nadam da će i biti kako je predvidio taj portal. Sjećam se da je prije možda i desetak godina, kiša pala baš u nedjelju kada je počeo svečani mimohod pa je sve bilo jako tužno, jer ako nema mimohoda, neću reći da nema ni Jeseni, ali umnogome je umanjena  ljepota Vinkovačkih jeseni.

U sjećanju mi je ostala ta tužna, kišovita nedjelja i zbog neugodnosti koju sam imao s jednom bivšom novinarkom na državnoj razini i suprugom jednog bivšeg ministra, ali i dalje aktivnog u osuđivanju zločina. Kakav sam već bio tada, spreman „opaliti“ svakoga tko da povoda, napisao sam pomalo šaljivu bilješku kako se „gospođa ministarka“ odjenula u narodnu nošnju koju je posudila od jedne obitelji iz Privlake, i unatoč kiši provozala se u svečanoj svatovskoj zapregi sve mašući rukama, kao prava slavonska snaša. No, nije znala, a domaćinima je valjda bilo neugodno joj reći, izvorna, stara narodna nošnja ne smije pokisnuti i kiša je može čak i uništiti. Nazivala me više puta i upućivala ni malo ugodne riječi pa i otvorene prijetnje i na osobnom primjeru sam se uvjerio u ono što se o njoj govorilo, kako je konfliktna osoba, sklona vrijeđanju, ne zna se zaustaviti u govoru, prijeti suprugovim autoritetom, „kolje bez noža“, jednom riječju alapača  prve klase koju rijetki koje znam, mogu nadlajati.  Bila je ohola, što bi rekli pjesnici, i postavila se s visoka prema jednom malom provincijskom novinaru i rigala rečenice dok ju nisam onako po šokački, otjerao tamo gdje joj je, po mom sudu, i mjesto te sklopio slušalicu.

Požalila se mojim urednicima pa su me ukorili i nisam smio odgovoriti na njeno pismo koje je poslala redakciji, ali moja pravdanja su prihvatili uz rijeći „a znaš kakva je, ne treba nam natezanje s njom“. Bilo mi je žao što redakcija iz kukavičkog oportunizna nije stala na moju stranu već na stranu ove torokuše, ali život je takav.

Nadam se da kiša neće pokvariti ni jednu priredbu ovogodišnjih 52. Vinkovačkih jeseni koje su počele u petak, a i ako bude padala kiša, valjda neće biti osoba poput ove svađalice  koje bi pokvarile uzvišenost ozračja Vinkovačkih jeseni.