{"id":7538,"date":"2026-07-12T14:17:29","date_gmt":"2026-07-12T12:17:29","guid":{"rendered":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/?p=7538"},"modified":"2026-07-10T14:30:05","modified_gmt":"2026-07-10T12:30:05","slug":"iz-cerna-u-hercegovini-u-cernu-u-slavoniji-po-bolji-zivot","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/iz-cerna-u-hercegovini-u-cernu-u-slavoniji-po-bolji-zivot\/","title":{"rendered":"Iz Cerna u Hercegovini u Cernu u Slavoniji po bolji \u017eivot"},"content":{"rendered":"

Vinkova\u010dke jeseni ove su godine u znaku dolaska razli\u010ditih naroda u Slavoniju, plodnu ravnicu koja je tijekom 20. stolje\u0107a, obilje\u017eenog ratovima i siroma\u0161tvom, mnogima postala novi dom. Ljudi su pristizali iz razli\u010ditih krajeva u potrazi za boljim \u017eivotom nego \u0161to su ga mogli ostvariti u svojim \u010desto kr\u0161evitim i gospodarski nerazvijenim zavi\u010dajima.<\/p>\n

Jedna od najzna\u010dajnijih epizoda toga vremena svakako je spa\u0161avanje gladne hercegova\u010dke djece 1917. godine, koje je predvodio hercegova\u010dki franjevac fra Didak Bunti\u0107. Prema slu\u017ebenim podacima, vlakovima je prema Slavoniji, Srijemu i drugim plodnim krajevima tada prevezeno vi\u0161e od 12 tisu\u0107a djece, dok pojedini izvori navode da je njihov broj dosegnuo i 17 tisu\u0107a. Zapisi tako\u0111er govore da je oko \u010detiri tisu\u0107e djece trajno ostalo \u017eivjeti na podru\u010dju Slavonije.<\/p>\n

Jedan od njih bio je i Nikola Su\u0161ac<\/strong>, koji je u vrijeme ove velike humanitarne akcije imao 13 godina. Ro\u0111en je u mjestu Cerno kraj Ljubu\u0161kog, od oca Mate i majke Mare, kao jedno od \u0161estero djece u obitelji. Nikola se, bez znanja roditelja i fratara, priklju\u010dio koloni djece koja je odlazila prema Slavoniji. Tek po dolasku u okolicu Zemuna fratri su primijetili da je me\u0111u njima.<\/p>\n

\u201eNapustio je bez pitanja svoje roditelje. Priklju\u010dio se grupi ljudi koju je vidio i oti\u0161ao skroz do Zemuna\u201c<\/strong><\/em>, ka\u017ee sin pokojnog Nikole Antun Su\u0161ac Pei\u010di\u0107, <\/strong>koji i danas \u017eivi u Cerni.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

U Zemunu je, na jednom sala\u0161u, sa skupinom dje\u010daka proveo nekoliko mjeseci obavljaju\u0107i te\u0161ke fizi\u010dke poslove. Nakon toga premje\u0161ten je u Bapsku, gdje je nekoliko godina \u017eivio u obitelji Kova\u010di\u0107 rade\u0107i na poljoprivrednim poslovima u zamjenu za smje\u0161taj i hranu. Tijekom tog razdoblja nije poha\u0111ao \u0161kolu, ali je uz pomo\u0107 vr\u0161njaka nau\u010dio \u010ditati i pisati. Iako je bio u dobrim odnosima s doma\u0107inima, te\u0161ko je prihva\u0107ao \u010dinjenicu da radi isklju\u010divo za stan i hranu. Unato\u010d tomu, s obitelji Kova\u010di\u0107 ostao je povezan cijeloga \u017eivota, a njegovi potomci tijekom Domovinskog rata pru\u017eili su im uto\u010di\u0161te.<\/p>\n

Posredstvom sve\u0107enika Nikola je potom do\u0161ao u Cernu, u obitelj Antuna i France Pei\u010di\u0107, koji nisu imali djece. Rado su ga primili u svoj dom, a on im je pomagao u obradi velikog poljoprivrednog imanja. Bila je to imu\u0107na selja\u010dka obitelj, a Nikola je vrlo brzo preuzeo brigu o gospodarstvu i stekao njihovo potpuno povjerenje.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Godine 1930. o\u017eenio se Mandom Kumburi\u0107 iz Cerne. Nekoliko mjeseci prije vjen\u010danja obitelj Pei\u010di\u0107 slu\u017ebeno ga je posinila, pa je Nikola postao njihov zakonski nasljednik. Prije toga zatra\u017een je i pristanak njegovih biolo\u0161kih roditelja. \u201eAntun i Franca su mu kao vlastitom sinu napravili svatove. \u017denidbu biolo\u0161ki roditelji nisu do\u017eivjeli\u201c<\/strong><\/em>, prisje\u0107a se njegov sin Antun.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Nikola je svojem prezimenu dodao i prezime Pei\u010di\u0107. O svojim se posvojiteljima brinuo sve do njihove smrti. Sa suprugom Mandom dobio je k\u0107eri Janju i Francu te sina Antuna. U znak zahvalnosti svojoj je djeci dao imena ljudi koji su mu pru\u017eili priliku za novi \u017eivot.<\/p>\n

Vezu s rodnim krajem i rodbinom nikada nije prekidao. Redovito je odr\u017eavao kontakte s obitelji u Hercegovini te je nastojao svojoj djeci prenijeti ljubav prema kraju iz kojega je potekao.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u201eMoj otac je u Hercegovini imao dva brata i tri sestre. Ovdje je prihvatio \u0161oka\u010dki na\u010din \u017eivota. Ljudi su ga prihva\u0107ali i po\u0161tovali kao svoga, a Hercegovci su ga tako\u0111er smatrali svojim. Nosio je \u0161oka\u010dki \u0161e\u0161ir i \u0161trikanu reklju. I ja sam danas i Hercegovac i \u0160okac u isto vrijeme. To mi je jako drago. \u010cesto sam razgovarao s ocem o njegovim uspomenama na Hercegovinu. Posjetio ju je nekoliko godina prije smrti i bilo mu je drago vidjeti da vi\u0161e nije pusta. Jednom sam ga pitao bi li \u017eelio da jednoga dana bude pokopan u Hercegovini. Uhvatio se za glavu, neko vrijeme \u0161utio, a onda rekao kako je najljep\u0161e dane proveo ovdje i kako ovdje pripada\u201c<\/strong><\/em>, isti\u010de Antun.<\/p>\n

Nikola Su\u0161ac Pei\u010di\u0107 preminuo je 1986. godine od posljedica sr\u010danog udara. Njegova supruga Manda nad\u017eivjela ga je deset godina. Ostalo je svjedo\u010danstvo jednog vremena, ali i dokaz kako su vlakovi koji su prije vi\u0161e od stotinu godina iz Hercegovine dovozili gladnu djecu u Slavoniju mnogima donijeli ne samo spas, nego i novi dom.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vinkova\u010dke jeseni ove su godine u znaku dolaska razli\u010ditih naroda u Slavoniju, plodnu ravnicu koja je tijekom 20. stolje\u0107a, obilje\u017eenog ratovima i siroma\u0161tvom, mnogima postala novi dom. Ljudi su pristizali iz razli\u010ditih krajeva u potrazi za boljim \u017eivotom nego \u0161to su ga mogli ostvariti u svojim \u010desto kr\u0161evitim i gospodarski nerazvijenim zavi\u010dajima. Jedna od najzna\u010dajnijih […]<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":7539,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[6,30,31],"tags":[],"class_list":["post-7538","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti","category-naslovna","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7538","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7538"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7538\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7546,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7538\/revisions\/7546"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7539"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7538"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7538"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7538"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}