{"id":7501,"date":"2026-06-21T15:14:29","date_gmt":"2026-06-21T13:14:29","guid":{"rendered":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/?p=7501"},"modified":"2026-06-21T15:26:32","modified_gmt":"2026-06-21T13:26:32","slug":"vlado-smolcic-prsan-licki-su-korijeni-ali-slavonska-je-dusa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/vlado-smolcic-prsan-licki-su-korijeni-ali-slavonska-je-dusa\/","title":{"rendered":"VLADO SMOL\u010cI\u0106 PRSAN Li\u010dki su korijeni, ali slavonska je du\u0161a"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: justify;\">Neki su u Slavoniju stigli s koferom u ruci, drugi sa zapregom i pokojim volom, tre\u0107i vlakom, ali gotovo svi s istom nadom \u2013 da \u0107e na ravnici prona\u0107i ono \u0161to im njihov kameniti kraj nije mogao pru\u017eiti. Tako su nakon Prvog svjetskog rata mnoge li\u010dke obitelji krenule prema plodnijim krajevima, nose\u0107i sa sobom svoj govor, obi\u010daje, tvrdoglavu upornost i ljubav prema zemlji. S vremenom su pustili korijenje, a njihovi potomci postali nerazdvojni dio slavonskog identiteta.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Upravo njima, takozvanim do\u0161ljama, posve\u0107ene su 61. Vinkova\u010dke jeseni koje \u0107e pod temom &#8220;Vlak slavonske ravnice&#8221; ispri\u010dati pri\u010de ljudi \u0161to su stigli iz raznih krajeva i Slavoniju prihvatili kao svoj dom, a \u0161oka\u010dke obi\u010daje i tradiciju kao na\u010din \u017eivota. Me\u0111u njima je i <strong>Vlado Smol\u010di\u0107<\/strong>, Vinkov\u010danima poznatiji kao <strong>Prsan<\/strong> \u2013 konjogojac li\u010dkih korijena, ali ponosne slavonske du\u0161e. Njegova obiteljska pri\u010da po\u010dinje nakon Prvog svjetskog rata kada su djed i baka po ocu iz Like krenuli prema slavonskoj ravnici. Ono \u0161to je tada bila potraga za boljim \u017eivotom danas traje ve\u0107 gotovo cijelo stolje\u0107e, ispisano topotom konjskih kopita, mirisom ravnice i ljubavlju prema tradiciji koju i Prsan neumorno \u010duva.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><em><strong>\u201ePodrijetlom s o\u010deve strane sam Li\u010danin, a mama je ortodoksna \u0160okica. Roditelji moga oca do\u0161li su nakon Prvog svjetskog rata. Otac je ro\u0111en u Andrija\u0161evcima, kasnije je upoznao mamu \u0160okicu s kojom se o\u017eenio i nastavio \u017eivot pravog ortodoksnog \u0160okca. Li\u010dani su ljudi koji su brzo prihvatili \u0160okadiju i \u0160okce. Tako je i moj otac zavolio Slavoniju i \u0160okadiju vi\u0161e nego Liku u kojoj nikad nije ni bio\u201c<\/strong><\/em>, ka\u017ee nam Prsan.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DSC09807-scaled.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-large wp-image-7509\" src=\"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DSC09807-1024x683.jpg\" alt=\"\" width=\"1024\" height=\"683\" \/><\/a><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Veliku ulogu u tome imala je njegova majka koja je poznavala sve \u0161oka\u010dke obi\u010daje i no\u0161nje. U obitelji Smol\u010di\u0107 njegovalo se sve ono \u0161to su baka i djed zatekli po dolasku u Slavoniju. Koliko su bili predani tradiciji, najbolje govori podatak da je Prsan dio Vinkova\u010dkih jeseni jo\u0161 od 1973. godine.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><em><strong>\u201eVinkova\u010dke jeseni uzeli smo kao jedno najve\u0107e blago Slavonije i Vinkovaca. Od svoje osme godine pa sve do danas sudjelujem kao jaha\u010d ili kao voza\u010d zaprega. Posljednjih godina sudjelujem i u sve\u010danom otvorenju\u201c<\/strong><\/em>, isti\u010de.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Mnogi Li\u010dani u Slavoniju su stigli trbuhom za kruhom. Na plodnu ravnicu doveli su ih neima\u0161tina i glad, ka\u017ee Prsan. <em><strong>\u201eOni su \u010duli da \u0107e u Slavoniji bar imati ne\u0161to za pojesti\u201c<\/strong><\/em>, prisje\u0107a se pri\u010da koje je slu\u0161ao od starijih te dodaje kako su doseljenici imali vi\u0161e djece nego Slavonci koji su uglavnom imali po jedno dijete.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\"><em><strong>\u201eDolazili su pojedina\u010dno, na volovima, a poslije vlakovima. Nije \u017eivot \u0160okcima bio lagan, ali moglo se \u017eivjeti. Kada su do\u0161ljaci vidjeli da se mo\u017ee puno lak\u0161e i br\u017ee do\u0107i do hrane, do posla i do izgradnje nekakvog doma, do\u0161li su i ostali\u201c<\/strong><\/em>, ka\u017ee.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DSC09798-scaled.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-large wp-image-7504\" src=\"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DSC09798-1024x683.jpg\" alt=\"\" width=\"1024\" height=\"683\" \/><\/a><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Prema njegovim rije\u010dima, Li\u010dani koji su doselili nakon Drugog svjetskog rata uglavnom jo\u0161 njeguju li\u010dke obi\u010daje, dok su se oni koji su stigli ranije gotovo potpuno stopili sa slavonskim na\u010dinom \u017eivota. Za njegova oca postojala je samo Slavonija, dok je stric vi\u0161e dr\u017eao do li\u010dkih korijena i redovito posje\u0107ivao Dabar, mjesto iz kojeg potje\u010du Smol\u010di\u0107i. <em><strong>\u201eSamo je prezime li\u010dko, ali \u0160okadija je moja. Oduvijek sam ju \u017eivio\u201c<\/strong><\/em>, isti\u010de.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Konji su obilje\u017eili \u017eivot njegova oca, a potom i njegov. Iako je mehanizacija odavno zamijenila konjske zaprege u polju, Smol\u010di\u0107i su ih zadr\u017eali punih 60 godina. <em><strong>\u201eLjubav prema konjima usa\u0111ena mi je od oca koji je radio s konjima. Zavolio sam ih kao dje\u010dak, pojavljivao se na Jesenima s njima. Kada do\u0111e taj kolovoz, rujan, onda je srce veliko jer sti\u017eu Jeseni. Tu je tada prikazana ljepota Slavonije, \u0160okadije, ljepota svih onih koji su do\u0161li iz Like, Dalmacije, Bosne. Ali mi smo tu, zavoljeli smo to. \u0160oka\u010dku no\u0161nju nose uglavnom ljudi koji su podrijetlom iz drugih krajeva, a ne iz Slavonije\u201c<\/strong><\/em>, ka\u017ee.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DSC09802-scaled.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-large wp-image-7507\" src=\"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/DSC09802-1024x683.jpg\" alt=\"\" width=\"1024\" height=\"683\" \/><\/a><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Na kraju sve stane u jednu kratku re\u010denicu koja najbolje opisuje njegov \u017eivotni put i osje\u0107aj pripadnosti. <em><strong>\u201eSlavonija, Vinkovci \u2013 to je moje\u201c<\/strong><\/em>, zaklju\u010duje Prsan. Jer korijeni mogu biti li\u010dki, ali dom je ondje gdje je srce. A njegovo ve\u0107 odavno kuca pod slavonskim nebom.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Neki su u Slavoniju stigli s koferom u ruci, drugi sa zapregom i pokojim volom, tre\u0107i vlakom, ali gotovo svi s istom nadom \u2013 da \u0107e na ravnici prona\u0107i ono \u0161to im njihov kameniti kraj nije mogao pru\u017eiti. Tako su nakon Prvog svjetskog rata mnoge li\u010dke obitelji krenule prema plodnijim krajevima, nose\u0107i sa sobom svoj [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":7503,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[6,30,31],"tags":[338,93,339,337,334],"class_list":["post-7501","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti","category-naslovna","category-novosti","tag-lika","tag-slavonija","tag-sokadija","tag-vlado-smolcic-prsan","tag-vlak-slavonske-ravnice"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7501","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7501"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7501\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7512,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7501\/revisions\/7512"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7503"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7501"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7501"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7501"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}