{"id":6677,"date":"2025-08-22T11:11:44","date_gmt":"2025-08-22T09:11:44","guid":{"rendered":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/?p=6677"},"modified":"2025-08-22T11:11:44","modified_gmt":"2025-08-22T09:11:44","slug":"vanja-radaus-ideja-vinkovackih-jeseni-nastala-je-u-glavi-ovog-samozatajnog-umjetnika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/vanja-radaus-ideja-vinkovackih-jeseni-nastala-je-u-glavi-ovog-samozatajnog-umjetnika\/","title":{"rendered":"VANJA RADAU\u0160 Ideja Vinkova\u010dkih jeseni nastala je u glavi ovog samozatajnog umjetnika"},"content":{"rendered":"

Vanja Radau\u0161 (1906.-1975.)<\/strong>, Vinkov\u010danin sa zagreba\u010dkom adresom, bio je umjetnik u \u010dijem je srcu \u017eivjela ljubav koja je rodila viziju. Viziju o festivalu tradicije pod hrvatskim barjakom. Jer, prije svega, bio je domoljub. U svojoj pjesmi zapisao je: \u201ePrva ri\u010d \u0161to sam je od matere nau\u010dio bila je ‘rvatska\u2026 U Slavoniji, zemlji ro\u0111enoj, voljenoj.\u201c<\/strong><\/p>\n

Uz Dragutina \u017dani\u0107a \u2013 Karlu (1923. \u2013 1996.)<\/strong> inicirao je, utemeljio i kreirao Vinkova\u010dke jeseni. \u201eDugo je u glavi imao tu ideju. Njemu su \u0160okadija i Vinkovci bili u srcu. Bilo je prije tu nekih ideja i inicijativa, ali dok Vanja nije sjeo s Karlom od toga nije moglo biti ni\u0161ta\u201c<\/strong><\/em>, govori Davor Runti\u0107<\/strong>, organizacijski tajnik manifestacije u razdoblju 1971.\u20131977., kada su Vinkova\u010dke jeseni prerasle u pravi festival folklora i tradicije.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\u201eDobro pozicioniran u onodobnoj izvr\u0161noj vlasti \u017dani\u0107 svojim politi\u010dkim i dru\u0161tvenim utjecajem te Radau\u0161 svojim iznimnim kulturnim i intelektualnim kapitalom, obojica pak ispunjena entuzijasti\u010dkom ljubavlju prema Vinkovcima, uspjela su interakcijski mobilizirati stanovnike vinkova\u010dkoga kraja u manifestaciji \u010diji je cilj o\u010duvati kulturnu ba\u0161tinu i potvrditi identitet. Pri tome su obojica bila usugla\u0161ena u nastojanju da se programskim sadr\u017eajima Vinkova\u010dkih jeseni skrene pozornost na kulturni, znanstveni, prirodni i gospodarski potencijal Vinkovaca i isto\u010dne Hrvatske, tj. deprovincijalizira taj prostor i aktiviraju postoje\u0107i resursi\u201c<\/strong><\/em>, ka\u017ee dr. sc. Anica Bili\u0107<\/strong>, znanstvena savjetnica u trajnom izboru te upraviteljica vinkova\u010dkog Centra za znanstveni rad HAZU. Podsjetimo, Vinkova\u010dke jeseni provukle su se na scenu u sklopu programa koji se odr\u017eao te 1966. godine, a kojim se obilje\u017eilo 100 godina osnivanja JAZU, 200 godina \u0161kolstva u Vinkovcima kao i 60 godina smrti Josipa Kozarca.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Radau\u0161 i Dragutin \u017dani\u0107 \u2013 Karla bili su poput dva brata. Ustrajni u svom naumu, ali uvijek u dogovoru, disali su jedno, smatra Runti\u0107. Iako po\u010dasni gost na svim Jesenima, Radau\u0161 nije ostajao samo u gledali\u0161tu. Obilazio je sela, tra\u017eio izvornost i \u010duvao duh Slavonije. Zajedno su okupljali stru\u010dnjake, znaju\u0107i da \u0107e samo tako Jeseni imati snagu.<\/p>\n

Etnologinja prof. Zdenka Lehner i dr. Jelka Ribari\u0107<\/strong>, Radau\u0161eva supruga i tada\u0161nja ravnateljica Etnografskog muzeja u Zagrebu, utkale su znanje u temelje manifestacije. \u201eOne su bile temelj i odmah su krenule u ta dva-tri mjeseca prije Jeseni obilaziti sva kulturno-umjetni\u010dka dru\u0161tva. Muzikolo\u0161ki, etnomuzikolo\u0161ki i etnografski tim i\u0161ao je u sva sela, sva dru\u0161tva i davao upute. Bio sam na puno proba. Zdenka i Jelka govorili su plesa\u010dima se ne ljuljaju jer \u0160okci su uspravni i ponosni. Kad se \u0160okac zadrma, zemlja se trese\u201c<\/strong><\/em>, poja\u0161njava Runti\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Tako su Jeseni rasle \u2013 organizirane, promi\u0161ljene, no uvijek vo\u0111ene ljubavlju. Povjerenici po selima okupljali su ljude, prenosili upute i \u010duvali vjerodostojnost. A Vanja je, gdje god bi do\u0161ao, bio do\u010dekan kao prijatelj. Posebno mjesto u njegovu \u017eivotu imala je obitelj Karabali\u0107 iz Rokovaca<\/strong>. Ded Mata (1896.-1985.)<\/strong>, \u201eotac \u0160okaca\u201c, bio je \u010dovjek od ugleda, ali skromne i blage naravi, prisje\u0107aju se oni koji su ga poznavali.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

U njegovoj se ku\u0107i, simboli\u010dno u Ulici Stjepana Radi\u0107a<\/strong> kojega su po\u0161tovali, a Mata je i razgovarao s tim predvodnikom seljaka, na ku\u0107nom broju 32<\/strong>, uz prijateljstvo koje je trajalo do kraja \u017eivota, ra\u0111ala ideja Jeseni. Njima su se i pridru\u017eili drugi \u201edidaci\u201c, primjerice ded Steva i ded Marenko<\/strong>, obojica Karabali\u0107i. U stvaranju novih ideja bila je i Ana Cveni\u0107<\/strong>, dugogodi\u0161nja scenaristica sve\u010danih otvaranja, koliko je poznato, jedina \u017eivu\u0107a osoba s tih sastanaka. \u201eVanja je htio svima pokazati da u Hrvatskoj mo\u017ee biti jedna ovakva smotra folklora, a Karla je imao zadatak da na prepad u kulturni \u017eivot Vinkovaca u\u0111u Vinkova\u010dke jeseni\u201c<\/strong><\/em>, kazuje Ana.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Radau\u0161 i Karabali\u0107<\/strong> upoznali su se nekoliko mjeseci prije prvih Jeseni na Me\u0111unarodnoj smotri folklora Zagreb<\/strong>. Ded Mata je na otvorenju Smotre odr\u017eao i govor. Na manifestaciji jednako dugoj kao \u0161to je i na\u0161a, Radau\u0161 je uz svoju suprugu Jelku koja se odu\u0161evila no\u0161njama, pri\u0161ao rokova\u010dkom KUD-u \u201eOgranak selja\u010dke sloge Rokovci\u201c<\/strong> koji je tada djelovao gotovo tri desetlje\u0107a me\u0111u kojima je bio i dobro poznati Karabali\u0107. Osniva\u010d<\/strong> toga dru\u0161tva, ded Mata, tada je ve\u0107 imao puno iskustva na ovakvim doga\u0111anjima. Dodatan motiv Radau\u0161evog prilaska, vjeruju ded Matine unuke kojima je bio kao otac jer su rano ostale bez svoga oca, bio je zbog kraja iz kojeg dolaze. \u201eUpoznali su se i dida ih je pozvao na Rokovo, na kirbaj. Tako je to neobi\u010dno prijateljstvo i krenulo\u201c<\/strong><\/em>, prepri\u010davaju unuke Terezija Vilajtovi\u0107, Marija Zeko i Eva Vranje\u0161evi\u0107. <\/strong>Bio je ded Mata neumoran u \u010duvanju izvornosti. Ve\u0107 na prvim Jesenima popeo se na pozornicu da djevojkama poka\u017ee kako pravilno slo\u017eiti \u0161oka\u010dku maramu, prepri\u010dava Ana Cveni\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Obitelj Radau\u0161 pri svakom je dolasku bila gost u Rokovcima. \u201eZnali su lijepo razgovarati, bili su istomi\u0161ljenici o mnogim stvarima. Slavonija je bila poveznica tog dubokog prijateljstva\u201c<\/strong><\/em>, prepri\u010davaju ded Matine unuke. I njima je ded Mata usa\u0111ivao ljubav prema tradiciji, \u010desto bi tra\u017eio da obuku no\u0161nju i zaigraju kolo. Vjeruju da bi danas bio ponosan na Jeseni, iako bi, ka\u017eu, sigurno pone\u0161to kritizirao.<\/p>\n

Ovaj svestrani umjetnik, osim kiparstvom bavio se slikarstvom i pjesni\u0161tvom. Svoju privatnu knji\u017eni\u010dnu gra\u0111u s vrijednim knjigama, primjerice raritetnim Reljkovi\u0107evim “Satirom” iz 18. stolje\u0107a, Radau\u0161eva supruga poklonila je 1998. godine Gradskoj knji\u017enici i \u010ditaonici Vinkovci. Vanja je i svoje prijateljstvo s Matom preto\u010dio u stihove, jednostavne i iskrene:
\n\u201eNekad, nekad bila je i zadruga, ve\u0107 se ne pamti i kada.<\/em>
\nOnda su ostali nas dva, dva brata.<\/em>
\n\u017divili smo lipo. Brat se brinuo za zemlju, a ja za blago.\u201c<\/em><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

U Vinkova\u010dke jeseni utkao je Radau\u0161, osim ljubavi, i svoje radove. \u201eRadau\u0161 je izradio bron\u010dano poprsje Ivana Kozarca postavljeno na 5. Vinkova\u010dkim jesenima 1970. ispred upravne zgrade dana\u0161nje Vukovarsko-srijemske \u017eupanije u Glagolja\u0161koj ulici 27 u Vinkovcima, potom bron\u010danu bistu Matije Antuna Reljkovi\u0107a 1972. na 7. Vinkova\u010dkim jesenima. U programu 9. Vinkova\u010dkih jeseni 1974. otkriveno je poprsje Ivane Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107 u Andrija\u0161evcima ispred osnovne \u0161kole koja nosi njezino ime, tako\u0111er Radau\u0161ev rad. U programskim smjernicama Vinkova\u010dkih jeseni bilo je postavljanje i spomen-plo\u010da zaslu\u017enim Vinkov\u010danima, a Radau\u0161 je, primjerice, izradio spomen-plo\u010du arheologu Josipu Brun\u0161midu, otkrivenu 1973.\u201c<\/strong><\/em>, iznosi podatke o ovom velikanu hrvatskog kiparstva dr. sc. Bili\u0107.<\/p>\n

U Zagrebu je ostvario jo\u0161 jednu veliku \u017eelju. Zajedno s Runti\u0107em i Mirkom Me\u0161trovi\u0107em priredio je u Lisinskom folklornu sve\u010danost \u201eGori lampa nasrid Vinkovaca\u201c<\/strong>. \u201eS pet autobusa i\u0161li su folklora\u0161i, skupili smo najbolje \u0161to smo skupili. Prvo smo i\u0161li kod Vanje u atelier. Bio je to do\u017eivljaj. Svoje \u0160okce je vidio tamo i svakog od njih bi najradije zagrlio, poljubio. Kasnije se vidjelo da pla\u010de. Bili smo sretni \u0161to smo mu to pru\u017eili jer je to i zaslu\u017eio\u201c<\/strong><\/em>, prisje\u0107a se Runti\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Njegova smrt bila je iznenadni udarac za 10 godina starijeg Rokov\u010danina koji ga je i nad\u017eivio jednako toliko. Ded Mata ga je posjetio samo dan prije kada mu je Vanja nacrtao portret<\/strong>, najvjerojatnije i svoj posljednji rad. Na sprovod Vanje Radau\u0161a stigli su KUD-ovci u nekoliko autobusa, u pokajni\u010dkim no\u0161njama kako bi se oprostili na slavonski na\u010din od Vinkov\u010danina koji im je darovao viziju. Bez njega, ali s uspomenom na njega, ded Mata nastavio je \u017eivjeti Jeseni. Za njega su one bile vi\u0161e od manifestacije \u2013 bile su festival tradicije, temelj identiteta i razlog ponosa. \u201ePoslije kad nije bio u KUD-u, oti\u0161ao bi sam na mimohod obu\u010den, pogledao mimohod i vratio se ku\u0107i\u201c<\/strong><\/em>, prisje\u0107aju se njegove unuke.<\/p>\n

I tako, u svakom mimohodu, u svakoj no\u0161nji i u svakom kolu, i danas \u017eivi ideja Vanje Radau\u0161a, ideja Jeseni koje nisu samo festival, ve\u0107 srce Slavonije.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

 <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vanja Radau\u0161 (1906.-1975.), Vinkov\u010danin sa zagreba\u010dkom adresom, bio je umjetnik u \u010dijem je srcu \u017eivjela ljubav koja je rodila viziju. Viziju o festivalu tradicije pod hrvatskim barjakom. Jer, prije svega, bio je domoljub. U svojoj pjesmi zapisao je: \u201ePrva ri\u010d \u0161to sam je od matere nau\u010dio bila je ‘rvatska\u2026 U Slavoniji, zemlji ro\u0111enoj, voljenoj.\u201c Uz […]<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":6678,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[6,31],"tags":[],"class_list":["post-6677","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6677","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6677"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6677\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6687,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6677\/revisions\/6687"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6678"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6677"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6677"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6677"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}