{"id":5755,"date":"2024-09-08T15:30:11","date_gmt":"2024-09-08T13:30:11","guid":{"rendered":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/?p=5755"},"modified":"2024-09-08T09:19:23","modified_gmt":"2024-09-08T07:19:23","slug":"podijeli-s-drugima-koliko-imas-i-sve-ce-ti-se-vratiti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/podijeli-s-drugima-koliko-imas-i-sve-ce-ti-se-vratiti\/","title":{"rendered":"Podijeli s drugima koliko ima\u0161 i sve \u0107e ti se vratiti"},"content":{"rendered":"

Siroma\u0161an \u017eivot u \u0160okadiji, onoj bogatoj obi\u010dajima i pismom, \u017eivjela je Ivankov\u010danka Marija Pavoti\u0107. S uskoro 90 na le\u0111ima sje\u0107a se svega \u2013 odrastanja uz mamu i baku, djetinjstva koje \u010desto i nije bilo tako bezbri\u017eno te onih svakodnevnih obaveza u ku\u0107i bez kojih ne mo\u017ee ni danas.<\/strong><\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u201eBilo je lepih dana, a bilo je i ru\u017enih. Te\u0161ko se \u017eivjelo, nije to bilo kao danas\u201c,<\/em> <\/strong>zapo\u010dinje svoju pri\u010du o \u201eRukama \u0161oka\u010dkih uspomena\u201c.<\/em> Marija, dvije sestre i brat rano su ostali bez tate, svoga dade, mama je morala puno raditi na njivi pa su ve\u0107inu vremena provodili uz baku. \u017divjela je ona, ka\u017ee na\u0161a \u0160okica, nekoliko ku\u0107a dalje od njih, ali ih je odgajala i prehranjivala kao i mama. <\/span><\/p>\n

\u201e\u0160trikala je \u0160vabama duga\u010dke \u010darape i za to dobivala novac kako bi mi imali \u0161togod jesti. A mi kad smo bili stariji i\u0161li smo u nadnicu s mamom, koliko smo mogli. Mi smo njoj pomagali i tako se \u017eivilo\u201c,<\/strong><\/em> isti\u010de Marija. Nije onda bilo nikakvog dinara, ni mirovine ni socijalne pomo\u0107i. Jelo se ono \u0161to si sam napravi\u0161, a djeca su radila po njivama. Baka ih je nau\u010dila kuhati krumpir za svinje, sje\u0107i kukuru\u017enjak i cijepati drva kako bi mama mogla br\u017ee napraviti ve\u010deru kada do\u0111e s posla.<\/span><\/p>\n

Iako se \u017eivjelo skromno, bili su sretni. Marijina k\u0107i Eva koja je vjerno nastavila \u010duvati ljubav prema \u0160okadiji, dodaje kako je uistinu veselje bilo imati baku i didu. Djecu su \u0161titili, hranili i u\u010dili. \u201eMoja baka, mamina mama, uvijek je bila debela, a mama mr\u0161ava. Zato nisam \u010desto i\u0161la mami u krilo jer se na\u017euljam, nego sam volila kod bake, njezino je krilo bilo puno mek\u0161e\u201c,<\/strong><\/em> razvukla je Eva osmijeh koji nevjerojatno podsje\u0107a na mamin. A i sli\u010dan su \u017eivot \u017eivjele.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

U siroma\u0161tvu su, ka\u017ee, nau\u010dile cijeniti ono \u0161to imaju. Sitnice. Djetinjstvo su provele jedu\u0107i vo\u0107e, ma kakvi slatki\u0161i? \u201eBilo je puno kru\u0161aka i \u0161ljiva. Njih smo su\u0161ili u pe\u0107i kad se pe\u010de kruv, kasnije se metu \u0161ljive da se su\u0161e za zimu. Pravili smo i kalotke od jabuka, njih smo rezali na \u0161nite i stavljali na konac da se su\u0161e. Onda na zimu ih vadimo sa \u0161page, metimo kuhati u lonac, operemo i tako jedemo\u201c<\/strong><\/em>, sje\u0107aju se davnih dana. Jeli su i doma\u0107i kukuruz nakon \u0161to su ga na’runili, nakiselili i skuhali u loncu od 10 litara, a bombone su pekli od \u0161ipke od orasa. \u201eA nama je to bilo veselje. Istopimo \u0161e\u0107er, sa no\u017ei\u0107em isje\u010demo orase i uvaljamo ih pa pravimo valju\u0161ke. Mora biti mastan tanjur da se ne zalijepi\u201d,\u00a0<\/strong><\/em> poja\u0161njava nam Marija.<\/span><\/p>\n

Igra je nekada bila puno druga\u010dija. Nije bilo mobitela, tableta i ostale tehnologije, skupljali su se na ulici i igrali ono \u0161to su nau\u010dili od starije djece. Najve\u0107a zabava je, napominje Eva, bila u ku\u0107ama u kojima je bilo najvi\u0161e djece. \u201eLjuljali smo se na ljulja\u010dkama, skakali preko kanala, brali poljsko cvije\u0107e, igrali ringe ringe jaja, laste prolaste, \u010dure \u010dekure, a gotovo svaki drugi dan smo imali svatove. Mlade su na glavu metale zavjese i s mlado\u017eenjom i\u0161le od ku\u0107e do ku\u0107e\u201d,<\/strong><\/em> ispri\u010dala nam je 68-godi\u0161nja Ivankov\u010danka.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a> Me\u0111u najdra\u017eim aktivnostima je bio i odlazak na kirbaj jednom godi\u0161nje. Tad su uspjele i dobiti ne\u0161to novo, haljinicu ili sandalice, a na kirbaj su odlazile samo dok su imale koji dinar. \u201eDobije\u0161 malo ne\u0161to novaca i kad to potro\u0161i\u0161 nema ti vi\u0161e izlaska. Ostane\u0161 kod ku\u0107e da te netko ne zatepe\u201d,<\/strong><\/em> sje\u0107a se 90-godi\u0161njakinja. Nova vremena donijela su i neke nove obi\u010daje pa je Eva, ina\u010de poznata po svojem pjesni\u010dkom izri\u010daju, jednom prilikom napisala: A ni kirbaji vi\u0161e nisu kao \u0161to su bili, ti davni obi\u010daji nekud su se skrili. Na kirbaj se i\u0161lo u seoski kola, a sad nikud ne mo\u0161 bez kola i motora. Da obu\u010de\u0161 ne\u0161to novo za kirbaj si \u010dek’o, a sada nije dosta niti jedan Pepco. Na banderu medo i\u0161o za fla\u0161u je piva, o tom divnom kirbaju moja du\u0161a sniva…<\/span><\/p>\n

\u0160okice Marija i njezina k\u0107i Eva iliti Seka kako ju je davno nazvao dida, jo\u0161 uvijek \u017eive kroz obi\u010daje uz koje su odrastale. Kao \u010dlanice ivankova\u010dkog KUD-a\u00a0 i\u0161le su i na Vinkova\u010dke jeseni gdje su obje glumile baku, Eva to \u010dini jo\u0161 uvijek. A bilo je veselo tih rujanskih dana. Vi\u0161e kola, vi\u0161e ko\u010dija, vi\u0161e raspjevanog naroda. \u201eDanas je malo napetije, nema one istinske sre\u0107e kako je to nekad bilo, ali hvala Bogu na na\u0161im KUD-ovima koji tradiciju prenose s koljena na koljeno\u201d,<\/strong><\/em> slo\u017ene su mama i k\u0107i. U ku\u0107i jo\u0161 uvijek imaju ono \u0161to su naslijedile od svoje mame, tate, baka i djedova \u2013 i \u0161lingeraje i ponjave i \u0161e\u0161ire. Nije se to tek tako moglo dobiti i kupiti, ve\u0107 se naslje\u0111ivalo. Ta\u010dke, rezanci s makom i orasima, lepinjice, granatir, knedle, kiflice, masnice, doma\u0107i kruv…Mirisi se i danas \u0161ire njihovim doma\u0107instvima. Malo su, ka\u017eu nam, prilagodile recepte za svoju djecu i unuke, primjerice ne stavljaju vi\u0161e toliko pekmeza da bi djeca bila sita, smiju se na\u0161e drage sugovornice.<\/span><\/p>\n

Mala nosila, velika \u017eelila<\/strong> \u2013 moto je koji Evu vodi kroz \u017eivot. \u010cula ga je od svoje bake koja ju je htjela nau\u010diti cijeniti ono \u0161to ima, iako to nije bilo puno. \u201eBili smo siroma\u0161ni i baka mi je govorila \u2013 nemoj zlato plakati, ako u djetinjstvu nema\u0161 ne zna\u010di da ne\u0107e\u0161 imati kada do\u0111e dan, sve se okrene\u201d<\/strong><\/em>, govori nam Seka. Uz vjeru u Boga, ka\u017ee, ni\u0161ta nije nemogu\u0107e. Podijeli s drugima koliko god ima\u0161 i sve \u0107e ti se vratiti. S istim postulatom kroz \u017eivot je i\u0161la i Evina majka Marija: \u201eGovorila sam \u201eJao mama \u0161to si me rodila, ovakvu sirotinju\u201d, a ona \u0107e meni \u201eNeka dijete, i ti \u0107e\u0161 imati jednoga dana\u201d. To sam prenosila i na svoju djecu koja su bila sretna s onim malo \u0161to imaju, nisam im davala nakit ili robu nego hranu\u201d,<\/strong><\/em> sjetna je Marija. I danas, zaklju\u010duju, sve se pokazalo to\u010dnim. Ni\u0161ta materijalno ne mo\u017ee srce ispuniti. Imaju jedni druge, \u010dak 12 Marijinih praunu\u010dadi nikakvo blago na svijetu ne mo\u017ee platiti. To je sre\u0107a.<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n\n\t\t