{"id":4684,"date":"2023-08-06T14:00:26","date_gmt":"2023-08-06T12:00:26","guid":{"rendered":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/?p=4684"},"modified":"2023-08-06T14:00:26","modified_gmt":"2023-08-06T12:00:26","slug":"od-1968-nosi-dukat-na-prstenu-kojeg-joj-je-dida-izorao-na-njivi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/od-1968-nosi-dukat-na-prstenu-kojeg-joj-je-dida-izorao-na-njivi\/","title":{"rendered":"Od 1968. nosi dukat na prstenu kojeg joj je dida izorao na njivi"},"content":{"rendered":"

Da smo po\u017eeljeli pti\u010djeg mlijeka, mislim da bi nam ga dali jer su \u017eivjeli i radili za nas.<\/em> Tako o svojim roditeljima, didi, baki, vrijednim poljoprivrednicima iz Novih Jankovaca govori Ljubica \u0160por\u010di\u0107<\/strong>, Vinkov\u010danka iz \u0161oka\u010dke obitelji triju sestara Bo\u017ei\u0107 kojoj je dukat poveznica s korijenima.<\/p>\n

\"\"<\/a>

Ljubica \u0160por\u010di\u0107<\/p><\/div>\n

\u201cSav vi\u0161ak od prodaje, a imali su ovce, krave i ostalu stoku, nisu ulagali u ni\u0161ta drugo osim u zlato za nas i na\u0161u budu\u0107nost, za neku sigurnost… Jer uvijek su rekli, ne boj se bolesti ni bilo \u010dega, ima\u0161 \u0161to pru\u017eiti, zlato nikada ne gubi na vrijednosti. Uvijek \u0107e vrijediti. Ho\u0107e li nas \u0161kolovati, danas sutra mo\u017ee se \u010dovjek razboljeti i sli\u010dno. I to je zapravo meni dio njih, njihovog \u017eivota i ono \u0161to te ve\u017ee, \u0161to ne mo\u017ee\u0161 ostaviti, ne mo\u017ee\u0161 zanemariti, ne mo\u017ee ti to ni\u0161ta ne va\u017eiti kad je to njihov \u017eivot\u201d,<\/strong> isti\u010de Ljubica neraskidivu poveznicu s onim \u0161to \u010dovjek jest.<\/p>\n

Didina miljenica<\/em>, jer o njemu se najvi\u0161e brinula, i danas nosi prsten koji joj je izorao na njivi.<\/p>\n

\u201cKonkretno jednoga dana do\u0161ao je s njive i pozvao me re\u0107i da mi je ne\u0161to donio, samo da operem. A baka \u0107e na to \u201cda nis’ dukate doneo s njive?\u201d Kada sam ga oprala, ono stvarno dukat. ‘Eto, to ti je nagrada od mene’, jer sam par dana ranije sa svima u ku\u0107i dijelila sre\u0107u drugog mjesta osvojenog na op\u0107inskom natjecanju sa \u0161kolom. Tada sam bila \u0161esti ili sedmi razred. Tako da od 1967.\/68. godine imam taj prsten\u201d<\/strong>, pokazuje s ponosom petak na ruci, an\u0111ela\u0161.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Nije didino blago ni danas, vi\u0161e od pola stolje\u0107a poslije, izgubilo sjaj jer zlato ne\u0107e, ka\u017ee Ljubica. Kada radi neke poslove po ku\u0107i s kemikalijama ili mijesi, skine ga. \u010cuva ga da, ne daj Bo\u017ee ne izgubi svoj reljef.<\/p>\n

Kako su bili obitelj koja je imala dukata, a Domovinski rat i progonstvo nisu ih mimoi\u0161li, pou\u010deni iskustvom prija\u0161njih ratova i pri\u010dama svojih starih, mudro su ga skrili. Budu\u0107i da je to bila koli\u010dina koju ne mo\u017ee\u0161 staviti u d\u017eep ili neprimjetno prenijeti, a pje\u0161ice su iza\u0161li iz sela. I prije toga, nikad ne zna\u0161 tko ti mo\u017ee no\u0107u upasti u ku\u0107u, svoje su dukate zakopali u dunsfla\u0161ama<\/em>. \u010cim se po\u010delo s prolje\u0107a \u201ekuhati\u201d, rekli su nama djeci gdje su da znamo ako se njima \u0161to dogodi, sje\u0107a se kao da je bilo ju\u010der. I sve te godine dok je rat trajao, nisu znali sudbinu svojih dukata. \u010culi su od puno njih kako su prona\u0111eni. Podrazumijeva se, dodaje, kako su svakodnevne molitve bile upu\u0107ene gore<\/em> ne bi li ih po povratku na\u0161li.<\/p>\n

\u201cI ’97. godine kada se moglo i\u0107i, odvezla sam roditelje. Prvi dan do\u017eivjeli smo \u0161ok. Kad sve to vidi\u0161, dvori\u0161te i ku\u0107a bili su devastirani. Samo smo pro\u0161etali vidjeti kako sve izgleda jer jo\u0161 uvijek nisu svi iza\u0161li iz sela. Mjesto smo na\u0161li, ali ni\u0161ta nismo poduzimali. Sutradan, ranije ujutro krenuli smo s lopatama i motikama. Budu\u0107i da je sve bilo poru\u0161eno, jedno pola sata tra\u017eili su to\u010dno mjesto po sje\u0107anju jer…pro\u0161lo je godina. Iznosila sam stvari iz ku\u0107e koje su bile za baciti, a nisu ni bile na\u0161e jer sve je odneseno, i promatrala da ne bi netko u\u0161ao dok oni to rade. Onda je samo najednom mama viknula, tu je i znala sam da su ih na\u0161li, sretni i zadovoljni. Hvala Bogu i blagoslov do Neba jer za cijeli \u017eivot, to im je jedino ostalo i imali su opet za novi po\u010detak, povratak, obnovu ku\u0107e i ostaviti nama uspomenu na sebe\u201d,<\/strong> govori na\u0161a sugovornica o poratnom novom po\u010detku kojega su njenoj obitelji omogu\u0107ili njihovi dukati.<\/p>\n

U jednu ili dvije boce u\u0161la je voda pa su pantlike<\/em> istrunule, konac kojima su bili vezani tako\u0111er, cijeli su bili u salitri, sje\u0107a se pokazuju\u0107i fotografije prije i poslije. Nakon \u0161to su ih o\u010distili, vratili su im stari sjaj. Uz dukate, bilo je i novca, tada maraka, nisu bile o\u0161te\u0107ene, u potpunosti su o\u010duvane jer nisu bile u doticaju sa zrakom. Cijeli imetak obitelj je sa\u010duvala pa\u017eljivo i na vrijeme sakriv\u0161i duboko pod slavonsku crnicu.<\/p>\n\n\t\t