Pro\u0161li put sam se sjetio uzbu\u0111enja koje je vladalo u mojim osje\u0107ajima uo\u010di svakih Vinkova\u010dkih jeseni koje sam usporedio s uzbu\u0111enjem no\u0107i prije svinjokolje ili odlaska na more. Ono uzbu\u0111enje koje sam osje\u0107ao prije daljih putovanja, posebno na ljetovanje na more, naziva se putna groznica ili, kako je moja baka govorila, rajzefiber. E taj rajzefiber, iako se nikuda ne putuje osim, eventualno, do nekog od susjednih sela, osjetim u no\u0107i na nedjelju. Nedjeljom je, ka\u017eu, vrhunac Vinkova\u010dkih jeseni, mimohod svih sudionika priredbi koje se svakodnevno od deset dana trajanja manifestacije, doga\u0111aju na vinkova\u010dkim ulicama, trgovima i sokacima drugog tjedna u rujnu, evo ve\u0107 52 godine.
\nPosebno je to uzbu\u0111enje u nedjeljno jutro kada se probudi\u0161, a ono, zna\u0161 da \u0107e prijepodne sredi\u0161tem Vinkovaca pro\u0107i ono najljep\u0161e \u0161to hrvatski folklor, tradicija i narodna ba\u0161tina ima. S pravom se ponosimo svim tim \u0161to vidimo u mimohodu bilo da folklora\u0161i dolaze iz Dalmatinske zagore, Like, s otoka, Kvarnera, Konavla, Buze\u0161tine, Zagorja, zagreba\u010dke okolice, Me\u0111imurja (\u010dije su narodne pjesme uvijek melankoli\u010dne, pune sjete i tuge, gotovo kao ruske) ili ove na\u0161e iz Slavonije, Baranje ili Srijema. Kada je sun\u010dan dan, to je poseban u\u017eitak, a tako je naj\u010de\u0161\u0107e bilo, pamtimo ipak i one rijetke nedjelje kada je padala ki\u0161a i upropastila sav jednogodi\u0161nji trud sudionika i organizatora.
\nObi\u010dno bih mimohod po\u010deo pratiti ve\u0107 u Zvonimirovoj ulici, kada folklora\u0161i izlaze u ve\u0107 formiranim skupinama na tr\u017enici gdje su stru\u010dnjaci etnolozi pomno pregledali no\u0161nje i opremu da ne bi bilo propusta glede izvornosti pa su, primjerice, na nogama morali nositi izvorne opanke, a ne, nedajbo\u017ee, tenisice ili obi\u010dne cipele. \u010cesto bi mi mahali folklora\u0161i koje od ranije poznam, rukama bi pokazivali geste koji samo oni i ja razumijemo, a neki bi prilazili i nudili rakiju iz \u010duturice dok bi ostali posjetitelji gledali i u \u010dudu se pitali “tko je ovaj da mu tako prilaze”…To \u010dovjeku godi ma \u0161to tko rekao…<\/p>\n
Nekada bi mimohod gledali s prozora dopisni\u0161tva iz Termi na uglu Duge i dana\u0161njeg Trga Franje Tu\u0111mana i odatle je bio lijep pogled sve do skretanja na korzo pa smo mogli u\u017eivati dugo gledaju\u0107i sudionike mimohoda. Jednom sam se nalaktio na prozor, a u dopisni\u0161tvu su bili urednici i \u0161efovi iz Zagreba, kada je nai\u0161ao poznati kand\u017eija\u0161 Ilija iz Nu\u0161tra koji je ljubav prema kand\u017eijanju, toj vje\u0161tini kojim se svaki \u0160okac ponosi, prenio na svoju djecu i unuke. Kand\u017eija kum Ilija, jedan drugoga smo nazivali kumom iako nismo bili kumovi ve\u0107 je on bio kum mome kumu pa smo po toj logici bili kumovi, i ugledav\u0161i me na prozoru vikne “kume, ajde na rakiju!” i nekoliko puta spretno pucne kand\u017eijom, valjda meni u \u010dast. Nisam toliko brz da bih dotr\u010dao s drugog kata na mjesto odakle me kum Ilija pozvao, a da kolona u mimohodu ne bi morala zastati pa nisam ni poku\u0161avao odazvati se kumovu pozivu. Vjerojatno smo, isto popodne, nadoknadili tada propu\u0161teno…
\nKao klinac, kada sam bio daleko od bilo kakvih ozbiljnijih doticaja s Vinkova\u010dkim jesenima, volio sam \u0161etati gradom nakon mimohoda kada su se pomije\u0161ali izvo\u0111a\u010di i gledatelji, odlazili i kafi\u0107e i restorane ili doma\u0107ini pozivali svoje prijatelje iz drugih mjesta, na ru\u010dak u svoj dom. Tada je svaki gost dobrodo\u0161ao i, kao za kirbaj, ne treba se pozivati ve\u0107 kada vidi\u0161 otvorenu kapiju, samo u\u0111i, dobro si do\u0161ao.
\nNadam se da taj lijepi obi\u010daj postoji u dana u Vinkovcima…<\/p>\n
Be\u0107ar Flego<\/strong><\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pro\u0161li put sam se sjetio uzbu\u0111enja koje je vladalo u mojim osje\u0107ajima uo\u010di svakih Vinkova\u010dkih jeseni koje sam usporedio s uzbu\u0111enjem no\u0107i prije svinjokolje ili odlaska na more. Ono uzbu\u0111enje koje sam osje\u0107ao prije daljih putovanja, posebno na ljetovanje na more, naziva se putna groznica ili, kako je moja baka govorila, rajzefiber. E taj rajzefiber, […]<\/p>","protected":false},"author":8,"featured_media":2122,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[79],"tags":[],"class_list":["post-2585","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumna-becar-flego"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2585","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2585"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2585\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2122"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2585"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2585"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2585"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}