Vremeplov najveće tradicijske manifestacije, kroz svečanost otvorenja ovogodišnjih, 60. Vinkovačkih jeseni, vraća nas samom ishodištu, na Borince. Temu prati i scenografija koju potpisuje Dubravko Mataković.
“Svečano otvorenje ove godine neće biti dokumentaristično-povijesni prikaz. Samo osnivanje utkano je u zanimljivu dramsku priču koja prati osnivače, prvenstveno Vanju Radauša u čijoj je glavi nastala ideja Smotre slavonskog folklora i tadašnjeg predsjednika Skupštine Općine Vinkovci Dragutina Žanića-Karlu bez koga Jeseni ne bi zaživjele. Vanja je imao ideju, a Karla utjecaj, hrabrost, sposobnost i mudrost uopće predložiti manifestaciju kao novi kulturni događaj u gradu na Bosutu zahvaćenom također ozračjem politički osjetljivih prilika koje su nagoviještale Hrvatsko proljeće”, zamisao je redatelja Marka Sabljakovića, ujedno i autora scenarija otrgnuvši od zaborava Verinu „U Borinci, veselo je”, u izvedbi Blanke Došen.
Dramska priča u osam slika
Povratkom u prošlost Vinkovci odaju počast utemeljiteljima manifestacija, a dramska radnja s osam slika u 80 minuta, praćena folklornim i pjevačkim numerama putujući kroz vrijeme, dotaknut će sve ono što Jeseni danas jesu.
“Radnja počinje simboličnim otvorenjem prvih Jeseni te za nas povijesne 1966., a ovogodišnje jubilarne bit će otvorene tek na kraju programa, baš kako je to bilo nekada”, najavljuje Sabljaković, pomno promišljajući i podjelu uloga.
Vanju Radauša utjelovit će velikan hrvatskog glumišta Zijad Gračić, Vladimir Andrić ondašnjeg predsjednika Skupštine Općine Vinkovci Dragutina Žanića – Karlu, jaku osobnost kojoj se pripisuje zlatno doba razvoja grada sedamdesetih, vizionara i vještog pragmatičara koji je Vinkovcima, u suženom manevarskom prostoru komunizma, isposlovao slobodu, mudro poturenu kroz ušicu kulturnog impulsa.
“Karla je domišljato ideju upakirao u obilježavanje 200. obljetnice školstva u Vinkovcima. Prvotno trebale su se zvati Rujanske svečanosti, no njegov prijedlog skupnog naziva svih događaja bio je Vinkovačke jeseni. U množini, promišljeno, utirući im vječno trajanje. Ta će poruka odjeknuti na ovogodišnjem otvorenju. Tako će 1. Vinkovačke jeseni otvorenim proglasiti Karlin lik svojim autentičnim govorom s pozornice ’66. Tek pred sam kraj, baš kao nekada, uslijedit će ceremonija otvorenja, jubilarnih 60. Jeseni”, najavljuje redatelj koji bi ove godine mogao nadmašiti sam sebe spremno nižući elemente prošlosti u novi, osvježeni koncept koji će svoj vrhunac doživjeti u neslužbenoj himni manifestacije, Mađerovoj „Pjevat će Slavonija”, u izvedbi Šime Jovanovca.
Likovi na scenu vraćaju osnivače
Ostali likovi upotpunjuju mozaik jedinstvene priče prošlosti koju ponosno pronosimo šest desetljeća. Upoznat ćemo i obitelj deda Stipe, najavljuje Sabljaković, značajne figure u kontekstu ovogodišnje teme kao arhetipa ljudi ondašnjeg vremena koje su Karla, Vanja sa suprugom Jelkom Ribarić Radauš i kolegicom Zdenkom Lehrer, također etnologinjom, okupljali po selima računajući na autoritet i poštovanje uživajući naklonost sumještana, a kako bi uz njihovu pomoć pripremili folklorni program koji će u rujnu 1966. prikazati na pozornici Vinkovačkih jeseni.
“Lik deda Stipe inspiriran je stvarnom osobom, Matom Karabalićem, jednim od osnivača u čijoj su kući krenuli prvi razgovori o Smotri slavonskog folklora ’66. U svakom su selu, ondašnji entuzijasti, pronalazili su nekoga kao Mata u Rokovcima i Andrijaševcima. Tako je u kontinuitetu i njegov KUD “Slavko Janković” sudionik manifestacije od samih početaka. Izravnu poveznicu njeguje i KUD “Šokadija” Stari Mikanovci čije su ljepotice, pobjednice revije narodnih nošnji “Mladost i ljepota Slavonije”, nakon 1968. bile dio svečanosti početka berbe jabuka na Borincima. Ta veza traje i danas kada su neizostavni dio prethodnice Svečanog mimohoda. Isto vrijedi i za Nijemce koji će ove godine predstavljati Srijem, a tada vrlo primijećeni, o čemu je Jelka štošta imala potrebu zabilježiti iz perspektive struke. Atrakcija na prvim Jesenima bile su Gorjanske ljelje, već samom pojavom zanimljive. I one nas na pozornici 60. Vinkovačkih jeseni vraćaju u prošlost”, najavljuje Sabljaković.
Bez Jeseni samo 1991.
Emotivnim i vrlo upečatljivim momentom, redatelj će mirni život šokačke obitelji deda Stipe u jednom trenutku naprasno prekinuti 1991. i Domovinskim ratom, jedini put kada Jeseni nisu održane, a poratne 1992. svi sudionici pojavili su se u pokajničkom, žalobnom ruhu uz korizmene pjesme što će na pozornici iznijeti KUD Izvor iz Vinkovaca korizmenim napjevom Gospin plač. Što će u tom trenutku ispratiti dramska radnja, Marko ostavlja za iznenađenje publici na Trgu bana Josipa Šokčevića i gledateljima izravnog prijenosa na 1. programu HRT-a koji počinje u 20.15. Ne propušta naglasiti ni važnost dolaska ondašnje Televizije Zagreb koju u grad na Bosutu dovodi dugogodišnja voditeljica manifestacije Ksenija Urličić, tada urednica Zabavnog programa, prepoznajući važnost arhiviranja i slanja u svijet nacionalnom dalekovidnicom važnost čuvanja identiteta i pripadnosti kroz reprezentativnu kulturnu i tradicijsku baštinu kraja s kojim se izravno povezala sedamdesetih godina.
Zdravko Šinjori utjelovit će lik samozatajnog, ali nezaobilaznog Joze Matakovića, autora službenog grba koji se, dajući manifestaciji prepoznatljivost, prometnuo u njezin zaštitni znak. Joza i Karla snažan su impuls vremena u kojem Vinkovačke jeseni postaju i ostaju njihovo dijete. Možda i zato što su tom svom čedu toliko vjerovali, Vinkovačke jeseni ove godine slave 60. rođendan odajući počast svojim utemeljiteljima za koje je Vanja Radauš „naredio” da moraju trajati vječno. Prema svemu sudeći i trajat će, dragi naš Vanja! I sam Sabljaković vjeruje kako će utjelovljenje osnivača u likove dramske radnje svečanosti otvorenja biti naša zahvala utemeljiteljima.
„Smatram da su zadnjih desetljeća marginalizirani u kontekstu Vinkovačkih jeseni. Zašto, ne ulazim u razloge, samo želim da kroz ovogodišnje, jubilarne dobiju mjesto koje zaslužuju u povijesti manifestacije prisjetivši nas na početke. Educirati nove generacije, i starije koje su zaboravili, tko je idejni začetnik najveće tradicijske manifestacije u Hrvatskoj”, kaže Sabljaković koji uživa enormno povjerenje kompletnog Organizacijskog odbora. Od zajedničkih početaka bezuvjetna je potpora bivšeg gradonačelnika, danas vukovarsko-srijemskog župana i potpredsjednika Organizacijskog odbora Ivana Bosančića i tada dogradonačelnika, danas gradonačelnika Vinkovaca Josipa Romića, sada i predsjednika Organizacijskog odbora.
Danas s ponosom o nama pjevaju “Oj Vinkovci, alaj ste na glasu, Vinkovačke jeseni vas krasu”. Ta borinačka jabuka prometnula se u simbol Vinkovaca, od grba Vinkovačkih jeseni do antologijskog motiva ranjene jabuke koja krvari ovjekovječene uz natpis Vinkovci, Vrata Hrvatske autora Dubravka Matakovića, zaštitnog znaka otpora grada i njegovih hrabrih ljudi na braniku Hrvatske te ratne 1991.
