Veza između Slavonca i njegovoga konja, gizdavoga lipicanca usađena je i ljudima i konjima s plodne ravnice od davnih vremena kada su zajedno obrađivali njive, izvlačili drva iz šume, ratovali ili se jednostavno gizdali u raznim svečanim prilikama tradicijskoga života Slavonije.
Strojevi i vozila potisnuli su ih s polja i puteva, ali konja nikada nisu istisnuli iz srca Slavonca. Najbolje se to vidi upravo na tradicijskim priredbama pa tako i na Vinkovačkim jesenima. Svečani mimohod u kojemu se predstavljaju folkloraši iz cijele Hrvatske vrhunac je Jeseni, a revija konjanika i konjskih zaprega „točka je na i” svakoga mimohoda i iznimno dojmljivo predstavlja Slavoniju, njezinu postojanost, snagu i njezin razigrani duh.
Ove inteligentne i odane životinje, onima s kojima su izgradile odnos povjerenja poslušne su, ali konji su i vrlo plahe životinje i ponekad burno reagiraju na neke nepredviđene situacije. Upravo jedna takva dogodila se na samom početku ovogodišnjih Jeseni kada su se na otvorenje Folklornih večeri gradonačelnik Ivan Bosančić i župan Damir Dekanić tradicionalno vozili u zapregama u pratnji jahačica i jahača. Nažalost, jedna od jahačica doživjela je nemilu situaciju jer se njezin konj preplašio te su oboje pali u središtu grada.
Splet je to nesretnih okolnosti budući da su se u istom trenutku na istom mjestu zatekli i Ultrasi, koji su karuselom na biciklima najavljivali utakmicu Cibalije i Orijenta. Zastali su u središnjem parku, a u navijačkom folkloru u jednom trenutku ispaljen je i „topovski udar”. Nitko, naravno, nije želio namjerno preplašiti konje, ali, nažalost, baš se to dogodilo.
„Sve je to jedna slučajnost, da su se baš u istom trenutku tamo našle zaprege i jahači i Ultrasi. Da mi nismo morali pričekati da se s trase kojom smo se kretali uz policijsku pratnju maknu parkirana vozila zbog kojih nismo mogli proći, najvjerojatnije bi prošli prije dolaska Ultrasa, ali evo, dogodilo se kako se dogodilo. Jahačica se udarila pri padu, ali najvažnije je da nije došlo do nekih teških ozljeda nje ili konja”, rekao nam Zvonimir Liščić, predsjednik Udruge Vinkovački šokački rodovi.
Kako je pred nama Svečani mimohod sudionika 57. Vinkovačkih jeseni s Revijom konjanika i konjskih zaprega u kojoj će ulicama Vinkovaca proći 30 zaprega i 50-ak konja, ukupno oko 120 konja, nije zgorega upozoriti sve one koji će uživati gledajući ih da i oni budu obazrivi. U svemu, naravno, velika je odgovornost i na zapregarima i jahačima.
„Temelj svega je iskustvo i jako puno rada. Vi, primjerice, morate s konjem bukvalno doći do automobila i ponavljati to više puta kako bi on shvatio da mu automobil neće ništa. Isto tako, ne može se dogoditi da dođete sa zapregom na Vinkovačke jeseni, a niste konje upregnuli godinu dana i sad ste ih upregnuli zadnja dva, tri dana i dolazite na Jeseni. Ti se konji boje. Konji jesu plahi, ali radom s njima zapregar ili jahač mora doći do toga da mu je konj poslušan. Nepredviđene situacije mogu se uvijek dogoditi, u masi ljudi, u prometu, ali i u polju, na leniji, izleti vam fazan i konj se preplaši. To je nešto na što mi ne možemo utjecati, ali možemo utjecati na to koliko će nam konj biti poslušan i koliko će povjerenja imati u nas, a tu je najvažniji rad. Samo radom može se stvoriti međusobno povjerenje koje je nužno između konja i jahača ili zapregara”, ističe Zdravko Bartulović, koordinator Revije konjanika i konjskih zaprega.
Upravo zato, kaže, na Vinkovačke jeseni ne zovu se oni koji nisu u kontinuiranom treningu, a za odabir zaduženo je stručno povjerenstvo. Kada je o publici riječ najvažnije je konju ne prilaziti s leđa.
„Konju treba prilaziti samo s glave i samo uz dopuštenje vlasnika jer svaki vlasnik poznaje svoga konja. I najmirniji konj u gužvi može biti nervozan i vlasnik to osjeti i može procijeniti da je bolje ne prilaziti mu”, ističe Zdravko Bartulović.
