Eto, završile i ove 52. Vinkovačke jeseni i sve je, koliko znam, proteklo u redu, vrijeme nas je, uglavnom, poslužilo, nije bilo ozbiljnije kiše, a i kada smo u nedjelju najviše strahovali, svečani mimohod vinkovačkim sokacima i trgovima prošao je a da ga kiša nije pokvarila. Doduše, sv. Ilija ili tko je već gore zadužen za vrijeme, dizao nam je tlak šaljući oblake malo prije početka mimohoda pa je u jednom trenutku bila dilema hoće li biti mimohoda ili neće. Ipak, zaljubljenici u folklor i tradiciju, pohitali su i još prije 10 sati kada mimohod kreće, zauzeli sve bolje pozicije na cijeloj trasi od Zvonimirove kod skretanja za tržnicu, preko Pješačke zone i Trga bana Šokčevića, Duge ulice, Trga Franje Tuđmana preko Genscherove do stadiona Cibalije.
Čini mi se da je uz trasu kojim je išao mimohod, bilo više posjetitelja nego lani, a posebna je gužva vladala nakon što je mimohod s konjanicima i zapregama prošao pa si morao strpljivo sitnim koracima gaziti u koloni dok ne bi došao do mjesta gdje ljudi kreću dalje u raznim smjerovima. Najveći dio sam prestajao ispred Termi i povremeno pogledivao prema Njemu, pokušavajući odgonetnuti kakve nam to signale šalje oblacima raznih tamnih tonova, ali sam zaključio, (možda je to bila želja koju sam kroz još neistražene kutke ljudske psihe, preobrazio u zaključak) da kiše ipak neće biti iako se čini da „visi“ i svakog trenutka može pasti. Nisam baš u najboljim odnosima s Njim, ali zamolio sam ga skrušeno neka ne šalje kišu barem dok traje mimohod i pola sata nakon mimohoda dok se folkloraši smjeste u autobuse ili zauzmu mjesta u kafićima, a onda, ako mu je baš želja da pokaže silu nad običnim svijetom, neka se iskali… Tako je i bilo jer valjda je znao tko ga moli, ma naravno da je znao, On sve zna, pa je pljusak poslao taman kada smo svi kretali prema kućama, a tada mi je bilo baš svejedno hoću li malo pokisnuti ili neću – važno je da tradicijsko blago nije pokislo. Dakle, jučer sam protiv Njega ostvario pobjedu 1 prema 0…
Bilo mi je milo pogledati kako na velikoj pozornici na Trgu bana Šokčevića nakon prolaska mimohoda, i naši političari se uhvatili u kolo i pokazalo se da i predsjednica Kolinda, i naš župan Galić, gradonačelnik Bosančić, ministrica Gabrijela Žalac, znaju i kolo zaigrat. Posebno mi je drago vidjet našeg župana Božu Galića u kolu ne samo zato što je iz Ivankova kao i ja, već što nalikuje malo na mog oca… Dok sam ga gledao u kolu, sjetio sam se jedne emisije Lijepom našom kada je onako hrabro zapjevao „Slavonac sam ja“ od Dika. I sada čujem taj glas i stihove
Tu gdje laste pramaljećem dolaze, tu gdje dani polagano prolaze, tu je moja draga ravan slavonska, tu sam rođen, Slavonac sam jaaaa…
Bećar Flego
