Ove godine Dubravko Mataković scenografskim potpisom pozornice svečanog otvorenja 60. Vinkovačkih jeseni vodi nas na Borince.
“Naravno, na Borince s obzirom na to da je tema jabuka kako mi je Marko još jesenas najavio. Imao sam tih nekoliko skica s kuglama na prvu, ali da nam jabuke ‘ne izađu na nos’, okrenuo sam priču na drveće odnosno voćnjak. U pozadini, plavi lukovi asociraju na barokne lukove u samom središtu grada ispred turističke zajednice, galerije, muzeja… Malo grada, malo voćnjaka i drveće s crvenim točkama koje simbolizira stablo jabuke, ali neću vam sada sve otkriti što će se dogoditi s tim jabukama”, tajnovit je scenograf, Jozin sin odmalena uključen u pomoć pri izradi scenskih rješenja i ukrasnih rekvizita Jeseni.
Rasvjeta će, najavljuje Dubravko Mataković, odraditi ključni dio posla. „Kao i prošle godine kada je digla cijelu scenografiju dvjesto posto, kao i inače dajući zadnju čaroliju, što bi mladi rekli – tač”, duhovit kao i uvijek najavljuje svoje treće autorsko djelo središnje pozornice.
Uživa i sam, kaže Dubravko, nastavljajući priču svojih prethodnika. Kako je cijeli život posvetio umjetničkom izražaju kroz strip, što je, kaže za one koji ne znaju, teška fizikalija jer stalno si vezan uz stol, podlogu, papir i ne mrdaš.
„Ovo mi je odmak, izlet u nešto malo drugačije s čim sam odrastao. Njegujem taj tatin izričaj kojim je svoje scenografije rješavao na jednostavan način, bez kompliciranja, da bi se na kraju postigao efekt. Tu, recimo, nemamo živo drveće. Kada sam prije tri godine krenuo raditi scenografije za Jeseni, htio sam i sam izbjeći te neke kućice, bunare, đermove, nešto što je na prvu i možda više priliči nekoj seoskoj priredbi. Želio sam napraviti nešto efektno. Uvijek računam na to da prenosi i televizija pa je napravljeno tako da nije samo za doživljaj uživo nego mora biti i televizično. Razlika je u percepciji jer dolazi i rasvjeta, kretanje kamere, razni kutovi snimanja pa smo vodili računa da bude zanimljivo i gledateljima”, pojašnjava svoje scensko rješenje koje prati ovogodišnju temu otvorenja Jesen rumeni’ jabuka.
Nakon spuštanja crnih zastora, još dolazi grb i rasvjeta, bit će to tip top. S obzirom na zahtjevnost, scena je prema Matakovićevom idejnom rješenju u cijelosti izrađena u radionici HNK u Osijeku pod majstorskom palicom scenografa i profesora na Akademiji za umjetnost i kulturu Davora Molnara. Ne sumnjamo da će tako posebna stvoriti atmosferu najplodonosnijih godina vinkovačkih Borinaca. U izvedbenom lancu, u pomoć scenskim radnicima uskočila je i Hrvatska vojska uz Matakovićevu pošalicu, „nek’ sam i ja jednom neki šef”.
Fotogenična scena pokazala se i atraktivnom pozadinom za fotkanje posjetiteljima Vinkovačkih jeseni, primijetio je i Mataković.
„Prošle godine su se tu nakon otvorenja ljudi masovno fotografirali, pa i ja sam, naravno, neki su me i zvali da se slikam s njima. Znači da je uspjelo, nisam dobio lošu kritiku, samo pozitivne i svi su bili oduševljeni”, komentira i zaključuje: „Kada sam ju prošle godine napravio pa sam ove trebao raditi novu, mislio sam da ne mogu nadmašiti prošlogodišnju, i vjerojatno ne mogu. Ali ova je drugačija, ne treba uspoređivati jer vidjet ćemo nešto potpuno novo. Trešnja na tortu bit će cvijeće i zelenilo koje će završno podići cjelokupni dojam”, poručuje scenograf središnje pozornice 60. Vinkovačkih jeseni Dubravko Mataković.
