Svečano otvorenje 56. Vinkovačkih jeseni obilježit će tematski stih ‘Ide dika, kapu najerio”. Govoreći o slavonskom dijalektu, šokačkom govoru riječ je o starovirskom napjevu zabilježenom 2010. godine u Starim Mikanovcima, a koji se u tom mjestu izvodio do 50-tih godina prošlog stoljeća, upućuje nas uvodno autor scenarija Marko Sabljaković.
Tema je poznata, scenarij je gotov i brusit će se u narednim mjesecima. On što intrigira, a važno je za pojasniti, na ovom su našem području Šokci nosili kapu, a gospoda šešir. Naime, pokrivalom za glavu u domaćem govoru Starih Mikanovaca i našeg kraja koristila se riječ kapa, nikako šešir, pojašnjava argumentirano.
“Želim ovom prilikom spomenuti situaciju u kojoj sam se i sam zatekao kao srednjoškolac počevši istraživati tradicijski život. U mladenačkom neznanju i neiskustvu rekao sam da na glavi nosim šokački šešir na što me jedan retkovački Šokac uvrijeđeno prekorio rekavši da takvo što više nikada ne govorim nego zapamtim za vijeke vjekova da na glavi nosim kapu. Nikada na ovim našim prostorima Šokci nisu koristili izraz šešir. Njega su nosila gospoda i šešir je bio gospodski modni dodatak. Šokci su nosili samo i jedino kapu u svim prigodama,” prepričava Sabljaković anegdotu iz mladenačkih dana.
Brzoj školi slavonskog dijalekta pridodajemo i tamburu na što nas je jednom prilikom etnologinja magistra Ljubica Gligorević pristojno upozorila rekavši kako u Šokadiji ne postoji ‘tamburica’ samo tambura. To su te finese i ljepote šokačkog govora o kojima se uvijek da raspravljati, potvrđuje Marko, jer su vremenom dobile različite lingvističke inačice i tumačenja, no Šokadija izvorno pozna samo kapu i tamburu.
Suukus svečanosti otvorenja je susret građanskih Vinkovaca i šokačkog življa s početka 20. stoljeća, a u središtu je pozornosti ovaj odjevni dodatak svakog Šokca. Povezujući radnju i likove s njezinom životnom značajnošću, pojašnjava Sabljaković, upravo se kapa prožima kao motiv kroz sve epizodne scene koje prati scenarij otvorenja 56. Vinkovačkih jeseni, a koji će na središnjoj pozornici zaživjeti u petak, 17.rujna. Oživjet će stare Vinkovce i službeno ovjenčane statusom grada s početka 20-tih godina 20. stoljeća kada je tadašnjim korzom bujao život isprepleten susretom novog građanstva i strosjedilačkog šokačkog življa. Zanimljivo prožimanje jednih s drugima bit će pred publiku izneseno nizom događaja poput crkvenog goda na dan Sv. Ivana Nepomuka, prikazom djevojačkih ophoda Otočkih kraljica, polaganjem kamena temeljca za ondašnji Hrvatski dom, a povodom pučke svečanosti otvorenja i Cvjetnog korza 2. rujna godine Gospodnje 1923. Uz brojne aktere koji će sudjelovati u zbivanjima na pozornici događanja će posebno začiniti došljakinja u gradu, mlada ‘gospojica’ kako je šokački puk nazivao učiteljicu onog vremena. Intrigu pojačava povratak 30-godišnjeg šumara lugara u rodni mu grad, najavljuje scenarist i redatelj svečanosti otvorenja.
“Posebnost je tu ispreplitanje radnje njihovom neočekivanom sudbinom, a sve uz pratnju folklornih i glazbenih elemenata kao i narodnog ruha u službi obilježja baštine što je jako važno za tradicijski element srukture scenarija”, podcrtava. Detalje ipak ostavljamo čitatelju na maštu do same večeri otvorenja.
Nakon prošlogodišnjih pozitivnih komentara i županijske nagrade, autoru je kolokvijalno rečeno, pao kamen sa srca jer velika je odgovornost postaviti na scenu jednu takvu priredbu, uvijek pod povećalom javnosti posebno domaće, a koja Jeseni prati godinama. Marko je, izvjesno je, odabrao vlastiti put čime manifestaciji donosi novu širinu i kut gledanja, a što su Vinkovčani i većina pratitelja Jeseni blagonaklono prihvatili i honorirali poticajnim reakcijama.
“To mi je posebna radost. Iskreno, očekivao sam sumnjičavost i mali grč javnosti prije večeri otvorenja jer, metaforički rečeno, dogodila se promjena. Nakon respektabilnog dvodesetljenog autorskog i redateljskog potpisa nastavnice Ane Cvenić i njenog nemjerljivog doprinosa večeri otvorenja i cijeloj manifestaciji, odjednom sada dolazi netko mlad čiji početak je bio glumački na Jesenima. No, potom je učenik učio od učitelja kao suradnik i asistent teta Ani,” kaže Marko Sabljaković. Dodaje kako su mu reakcije koje su se dogodile nakon prošlogodišnjeg otvorenja dale dodatni vjetar u leđa i nadahnuće za nastaviti hoditi vlastitim putem sa svojom vizijom jedne od dvaju središnjih svečanosti najveće manifestacije tradicijske kulture u ovom dijelu Europe. Važno je bilo probiti led, a siguran je da će publika i ove godine biti jako zadovoljna posebnošću i dinamikom zanimljive priče prožete tradicijom, a opet prateći povijesna događanja u Vinkovcima s početka prošlog stoljeća. Osobni put, ideja, maštovitost i kreativnost, na koncu i promjena, obogaćuju manifestacije kao što je ova naša, vinkovačka, po mnogo čemu jedinstvena na svijetu. Svi događaji bit će prožeti u jednoj zaokruženoj cijelini scenarija protkanog tradicijskim karakterom slavonskog podneblja, zaključuje Sabljaković.
Zabilježimo u kalendare, svečanost otvorenja zakazana je za 17. rujna, a 56. Vinkovačke jeseni trajat će od 10. do 19. rujna. Nadajmo se bez ove epidemiološke nevolje koja nas je paralizirala i u kreativnom smislu. Treba nadoknaditi propušteno u 2020. godini.
