…Kad dojde zima i napada sneg, onda navalimo k’o gavrani. „Dida, ja bi sone!“, „Dida, napravi i meni, i ja bi!“. A ispod njegovih ruku samo što bi se stvarale saone. Prebije li se kojoj ženi preslica, pukne zipka il’ stalak – opet: „De, dida, opravi! A on sve voljko i bez prigovora radi, da bi ga čovjek blagoslovio. Te stare ruke radile su kao da ih godine nisu stigle…A uveče, kad bi pao mrak, a posljednji poslovi utihnuli, za dugih zimskih večeri, u šokačkim kućama na divanima bujao bi život. Bakine ruke, vrijedne i marljive, i uveče bi imale snage prihvatiti nas u naručje i pripovjedati priče…
Tema 59. Vinkovačkih jeseni „Ruke šokačkih uspomena“ posvećena je čuvarima Šokadije, baki i djedu, kao središnjim figurama i odrazom šokaštva, čije nas uspomene i danas vraćaju u neka davna vremena, a pozornica najveće hrvatske tradicijske manifestacije mjesto je na kojemu će baš takav život biti otet zaboravu. Život je to prepun nekadašnjih običaja, rada, pjesme, kola, veselja, život prožet emocijama i različitim ljudskim sudbinama.
Najavili su to danas organizatori naše najveće tradicijske manifestacije, koja će Vinkovce u najdraže ruho obući od 13. do 22. rujna.
„Ovogodišnja tema želi nas vratiti u neka davna, pomalo zaboravljena vremena, ali vremena koja vjerno čuvamo upravo zahvaljujući čuvarima Šokadije – baki i djedu. Kao središnje figure na pozornici Vinkovačkih jeseni svojim će životom i nikada ispričanom pričom zaintrigirati emocijom, ali i nas približiti emocijama koji nas vežu uz bake i djedove”, pojašnjava nam autor scenarija i redatelj Svečanog otvorenja Marko Sabljaković, ističući kako su teme manifestacije većinom bile posvećene snašama, bećarima, curama, momcima, ali nikada našim starijima koji to zaslužuju.
Jer upravo oni su ti koji čuvaju Šokadiju, čije su ruke cijeli svoj životni vijek marljivo radile, odgajale djecu, unučad i praunučad, a onda nekako pred kraj života te ruke nam poručuju da je u njima satkan cijeli njihov život, ponekad težak i manje sretan, ali život koji je uistinu vrijedan pažnje.
U središtu plakata 59. Vinkovačkih jeseni su pradjed i praunuk. Tada dječačić Vladimir Delić iz Andrijaševaca, danas župnik u Osijeku te njegov pradjed Karabalić, član obitelji jedne od osnivača Vinkovačkih jeseni i velikih ljubitelja tradicijske baštine, šokačke autohtone obitelji. Tu je i baka iz Nuštra koja u svojim rukama drži krunicu.
„Jasna je tu simbolika. Baka moli, dok pradjed zaštitnički drži praunuka za nadlakticu. U plakatu je utkano mnogo emocija, poseban je, drugačiji, priča svoju priču i šalje snažnu poruku”, ističe Sabljaković.
Kao i uvijek, imperativ Organizacijskog odbora je, napominje njegov predsjednik i gradonačelnik Ivan Bosančić, manifestaciju napraviti boljom od prethodne.
„Vinkovci će opet biti centar svijeta, mjesto gdje će se poštivati tradicijska kultura, gdje će cijela Hrvatska pokazati sve ono što ima u svome kraju. Tema će prikazati ono što je svaka šokačka obitelj radila, te su ruke stvarale, molile, mazile, branile naš kraj, ali i stvorile prekrasnu tradicijsku kulturu s kojom se danas ponosimo”, poručuje Bosančić.
