Sabljaković: Vraćamo Jeseni korjenima uz priču o dukatu

Kako su dukati bili dio neizostavnog mozaika intrigantnosti nekadašnjega života, autor scenarija i redatelj Svečanog otvorenja 58. Vinkovačkih jeseni Marko Sabljaković ponovno je temom odlučio zagolicati maštu zaljubljenika u Jeseni nudeći im pri tome slobodu promišljanja o poruci te čudesne ljepote koja je katkada zrcalila sreću i blagostanje, često i prokletstvo materijalnoga.

Zlatnici iznimne vrijednosti imali su višestruku namjenu, od platežne, darujuće, miraza, nakita na ženi do uresa na kapi muškarca…

„Zbog značaja i vrijednosti u životu Šokadije, i danas su vrlo aktualni, motivirajući i vrlo inspirirajući za temu Vinkovačkih jeseni, a publici prepuštam donijeti svoje zaključke. Naslov je taj koji treba intrigirati, a kroz vlastitu predodžbu i slikovitost teme, neka si svatko pretpostavi kako bi ta priča o dukatima mogla izgledati na svečanosti otvorenja i što se njome želi kazati”, dopušta Sabljaković.

U svojoj je zamisli, kaže, uspio jer već projicira igru asocijacija na zadanu temu koji je prvi, a koji, taj drugi sjaj.

„Većina sugovornika iščitava sliku izmjene dobra i zla, varljivi sjaj materijalnog. Tekst svečanog otvorenja inspiriran je pričama i događajima kazivača. Obilazio sam teren županije, razgovarao i njihove su me priče nadahnule pri pisanju teksta ovogodišnjeg otvorenja, sadržajno autentičnog s događajima iz stvarnoga života, a prema sjećanjima naših baka i djedova”, ističe autor scenarija koji uživa apsolutno povjerenje i umjetničku slobodu predsjednika Organizacijskog odbora, gradonačelnika Ivana Bosančića, domaćina otvorenja.

Putovanje kroz život predaka zbog tih priča čini dukate još tajnovitijima pokrećući lavinu dogodovština, istovremeno rušeći tabue jer život se jednako kao i sada, događao i nekada.

Niz priča povezanih u sedam slika i 70 minuta trajanja zaokružene cjeline, ispreplesti će likove koje prvi puta utjelovljuju isključivo domaći glumci iz KUD-ova koji su prošli dva kruga audicije i istinski su naratori ozračja sredina iz kojih dolaze na štokavskoj, šokačkoj ekavici, ikavici i ijekavici, još jednoj razini više predstavljanja bogatstva govora naših sela i gradova. Radnja se, naime, događa u malom mjestu, početkom 20. stoljeća, koje vrvi životom događaja uvezanih u dukate na kojima je naglasak, najavljuje Sabljaković koji je već krenuo s probama.

Vraća li nas redatelj našim korijenima manifestacije?

Ovogodišnje će otvorenje ponuditi niz zanimljivih novosti, od govora do izvedbene izvornosti jer tema odlazi u prikaz izvornih folklornih segmenata, a iznijet će ih KUD-ovi iz Štitara, Bogdanovaca, Tovarnika i Strošinaca, od kojih tri prvi put. Prošetat će nas tako jednako zastupljenim, svim dijelovima Vukovarsko-srijemske županije ukazujući na bogatstvo raznolikosti.

“One zaista pripadaju ljudima, pripadaju narodu, onima koji su ih osnovali, a to su KUD-ovi kojima danas dugujemo ovu manifestaciju te tako im odajemo počast i motiviramo ih dalje za njihov rad. Utoliko je ovogodišnji izbor glumaca drugčiji, a donijet će na scenu sjajno utjelovljen šokački mentalitet, i kroz šokački govor koji još uvijek njeguju živeći Šokadiju, Slavoniju, šokaštvo naših starih uz koje su stasali dajući srce i dušu oni koji za Vinkovačke jeseni zaista žive. Puno je, uvjeren sam, pozitivnih promjena. Želja mi je da ljudi shvate da su to njihove Vinkovačke jeseni, da im zaista pripadaju, jer bez njih su nezamislive i nemoguće je ne evocirati početke, osnivače KUD-ove”, poručuje Marko Sabljaković.

Definitivno. Dva sjaja dukata vratit će Jeseni njihovim korijenima, očekujemo.

Varljivi sjaj dukata. Zlatni kavez ili sreća?

Ljepotom i varljivim sjajem, dukati su krojili mnoge slavonske sudbine, od darivanja do kićenja u javnosti kao simbol prestiža, statusa u društvu. O Uskrsu bi cure odlazeći u crkvu, u izlog, pokazivale dukatima materijalni status što otvara pitanje sklapanja brakova. Dukati su birali brakove, katkada sretne, katkada ne. Znalo se koja je cura iz koje kuće, koliko tko ima dukata, a ona koja je bila primjećenija, slovila je za dobru priliku.

Sjaj i zveckanje primjećivao se uz tamburu i kolo pri udaji i ženidbi, svekrve su snaje darivale dukatom pa se hvalile pred selom koliko je snaja donijela u miraz, pri rođenju djeteta što se do danas zadržalo, odlasku doktoru.

Nedavno preminula baka koja je, kako simbolično, doživjela 99 godina, u miraz je donijela pravi raritet – 99 dukata, ne slučajno jer na 100. se, naime, plaćao porez pa se pazilo i na te stvari, baš kao i danas.

Nazivali su ih anđelaši, krunaši, mali dukat (petak, šestak), a lažni truljarski ili vašarski odmah su bili prepoznati.

Pažljivo su čuvani, ali i otuđivani. Skrivali su ih u krušnim pećima pod pepelom, u podu, nevoljko i danas o tome govore kazivači, nerijetko se i zakapali, a nakon Domovinskoga rata iskapali pomno skriveni čekajući svoga vlasnika ili vlasnicu što je, kako je poznato, zabilježeno u Slakovcima. Nešto od svega vidjet ćemo na sceni, najavljuje glavni meštar otvorenja Jeseni.

Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju, pa ćemo se u nastavku priče o dukatima dotaknuti pohoda nuštarskim grofovima koji raspiruju maštu jer…Bili su oni zanimljiv materijalni mamac Šokicama…