Dječak s plakata: Vladimir Delić, vršnjak Vinkovačkih jeseni koji živi za običaje

27. siječnja 2024.

Plakat ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni priča jednu posebnu, nikada ispričanu priču. Posveta je to tradiciji, običajima i ljubavi prema našoj Šokadiji koju tako ponosno prenose Vladimir Delić, baka Dvojković i pradjed Karabalić, glavni likovi vizualnog identiteta 59. po redu manifestacije.

Kako je to zamislio autor scenarija i redatelj Svečanog otvorenja Marko Sabljaković, u plakatu bi trebalo biti utkano mnogo emocija s jednom snažnom porukom koja je će zaintrigirati sve koji ga vide. Uz pomoć grafičke dizajnerice Mirele Andabak u tome je, složna je javnost, apsolutno uspio.

„Na jednom mjestu povezali smo velike ljubitelje tradicijske baštine i donijeli dašak povijesti. Simbolika je jasna. Baka u pozadini moli, dok pradjed zaštitnički drži praunuka za nadlakticu”, Sabljaković nas uvodi u priču. Spoj je to, dodaje, dviju fotografija, jedne nastale 1974. godine na kojoj su dječak i pradjed, a druge nastale, pretpostavlja se, negdje početkom 20. stoljeća i prikazuje baku Dvojković iz Bogdanovaca koja u rukama drži krunicu i skrušeno moli. Vlasnik fotografije je Nikola Šuća, predsjednik HSKPD „Seljačka sloga” iz Nuštra, koji ju je naslijedio od bakine rodbine.

Dječak na plakatu je Vladimir Delić, tada 9-godišnji dječak, danas župnik u Osijeku. Rođen 1965. godine u Vinkovcima, odrastao u Andrijaševcima, potomak dviju šokačkih autohtonih obitelji. Mama je iz obitelji Karabalić, tata iz obitelji Delić. Njegov pradjed koji ga na plakatu drži u krilu je Zvonimir Karabalić, jedan od začetnika Vinkovačkih jeseni.

„On me je prvi zainteresirao za narodnu nošnju i Vinkovačke jeseni, iako sam i sam volio slušati starinske slavonske pjesme na radiju, uživati u toj ljepoti pjevanja. Već s osam godina sudjelovao sam na Vinkovačkim jesenima, najprije kao član dječjeg KUD-a, a potom i s odraslima u zaprežnim kolima koja su išla od Andrijaševaca do Vinkovaca i natrag”, samo za Vinkovačke jeseni pojašnjava velečasni Delić.

Nošnju koju nosi na sebi naslijedio je upravo od svoga pradjeda, a dobro se sjeća i detalja toga dana ’74. kada je nastala fotografija. „Jedva sam čekao obući tu nošnju i da krenemo, a na slici sam ispao malo smrknut jer sam bio gladan i žedan. Nije bilo tada vode za kupiti pa su mama i tata došli do kola, dali mi nekakve kekse i brzo sam došao k sebi”, prepričava.

S 15 godina je odlučio otići u sjemenište, no ljubav prema tradiciji i folkloru nikada nije prestala. Teško mu je bilo ostaviti folklor, dramsku, sviranje i ostalo, no svećenički poziv ipak je bio jači. Nije to stvaralo nikakve zapreke da cijeli život bude dio Vinkovačkih jeseni, uživa u folkloru, čak je bio i predstavnik za KUD-ove i kulturu Đakovačko-osječke nadbiskupije te vodio mnoge KUD-ove i pjevačke skupine.

„Lijepo se to uklopilo u moj svećenički život, Bog se pobrinuo da se mogu baviti i jednim i drugim”, sretan je Delić, vršnjak s našom najdražom manifestacijom jer će oboje ove godine napuniti 59. Plakat je, dodaje, savršena „točka na i” ove  povezanosti, ljubavi prema svojim korijenima. „Na sve to odlično se uklopio i lik bake iz Bogdanovaca koja me jako podsjeća na moju prabaku s druge strane, tatinu baku Anku. Ona se cijeli život skrušeno i ponizno molila i mnogi kažu da mi je zapravo izmolila svećenićko zvanje”, zaključuje junak ovogodišnjeg plakata u kojemu, iako je sada malo dalje, vječno žive Vinkovačke jeseni.

A završna riječ ove priče pripala je Mireli Andabak, dizajnerici plakata iz medijske kuće Novosti koja potpisuje vizualni identitet i 56. Vinkovačkih jeseni. Svojom vještom rukom donijela posebnu čar kakve naše Jeseni i zaslužuju, a uz Sabljakovićeve smjernice i fotografije koje donose povijest, bio je pravi gušt osmisliti ovakvo vizualno rješenje, napominje.

„Bilo je puno posla, no ništa nije bilo teško jer je cijeli koncept uistinu poseban. Pažljivo sam iscrtavala likove s fotografija i uklopila ih u tradicionalne motive i boje Vinkovačkih jeseni, crtež je u konačnici ispao bolje nego što sam i sama očekivala”, pojašnjava Mirela kojoj pohvale ne prestaju stizati sa svih strana. Zasluženo jer, kako pišu na društvenim mrežama, plakat savršeno prenosi otkucaje jednog šokačkog srca.