{"id":5740,"date":"2024-09-01T15:30:20","date_gmt":"2024-09-01T13:30:20","guid":{"rendered":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/?p=5740"},"modified":"2024-08-31T21:36:45","modified_gmt":"2024-08-31T19:36:45","slug":"a-vise-nego-ista-volila-sam-s-bakom-na-stan-cuvati-krave","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/a-vise-nego-ista-volila-sam-s-bakom-na-stan-cuvati-krave\/","title":{"rendered":"“…A vi\u0161e nego i\u0161ta volila sam s bakom na stan \u010duvati krave…”"},"content":{"rendered":"

\u201e\u010cim sam pro’odala, moja majka je mene svud vodila sa sobom\u201c,<\/strong> <\/em>sje\u0107a se 95-godi\u0161nja Eva Stojanovi\u0107 – Pe\u0107karle svoje bake, dadine mame, uz koju je provela djetinjstvo. Obilje\u017eeno ratom i radom, ali istinski sretno. Prava je \u0160okica koja obi\u010daje iz svoje mladosti i danas vjerno njeguje, \u010duvaju\u0107i uspomene koje joj tako slatko izmame osmijeh na naboranom licu.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u201eKa\u017ee ona meni \u2013 Idemo \u010duvati krave nas dvi. I uvatila ona mene za ruku, gledala priko ku\u0107nog praga i priko pruge, priko zidanog druma. Dr\u017eala me za ruku da ne zaostanem, a nisam joj ni\u0161ta vridila, \u010duvala je mene kao i krave. Volila sam to vi\u0161e nego i\u0161ta\u201c,<\/strong> <\/em>pri\u010da nam na\u0161a sugovornica koju smo posjetili u ku\u0107i u Gradi\u0161tu. Laganim korakom, uz pomo\u0107 \u0161tapa, srda\u010dno nas je do\u010dekala, sretna \u0161to ponovno kroz pri\u010du mo\u017ee pro\u017eivjeti neke od najboljih trenutaka svoga \u017eivota. Jako puno njih provela je uz didu i majku, kako su nekada zvali baku. A za razliku od nje koja ju je sa sobom vodila tek da ne ostane sama u sobi, didi je bila od pomo\u0107i u \u010duvanju svinja. \u201eAko koja zaostane straga, ja ju malo priteram. I\u0161ao je i \u0107uko Juda s nama pa nam nitko nije smio blizu\u201c<\/strong><\/em>, ka\u017ee Eva, djevoja\u010dki Dretvi\u0107 \u2013 Karabali\u0107eva.<\/p>\n

Mama je morala biti na stanu jer je tamo bilo vi\u0161e svijeta i vi\u0161e nadni\u010dara, tamo je pravila jelo. Dada je bio doma i njemu je ova Gradi\u0161tanka pomagala u svim dnevnim obavezama. \u201eBaba zamisi, a dada je pek’o u masti i pazio da ne bi \u0161togod prigorilo. Ona je njega nau\u010dila sve\u201c,<\/strong><\/em> kaziva ova \u0160okica. Pravili su i kola\u010de, najvi\u0161e kiflice i krofne, baba je mijesila i valjala, a tada mlada Eva stavljala u kalupe i pazila na njih dok su se pekli. \u201eU nas je bila ni\u017ea senija, okrugla, pa sam morala paziti da se ma\u010dka ne bi popela\u201c,<\/strong><\/em> smije se dok probire po uspomenama.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Slabo se, ka\u017ee, zabavljala. Vrijeme je provodila u pomaganju svojim uku\u0107anima. Najstariji brat umro je s 11 godina i njega se slabije sje\u0107a, pa je odrastala uz druga dva brata. Starijeg je morala slu\u0161ati i sve je radila kako joj je on govorio, a \u010duvao ju je toliko da joj nitko nije smio ni\u0161ta.<\/p>\n

Voljela je i\u0107i u \u0161kolu i \u010ditati. Sa svojih 95 na le\u0111ima sje\u0107a se dobro brojnih pjesmica koje je u\u010dila, pa \u010dak i one koju ju je dida nau\u010dio iz svojih \u0161kolskih dana. A bilo je to uistinu davno. \u201ePovrh starog Gri\u010da brda, kao junak lijep i mlad, smjele glave, \u010dela tvrda, slavni stoji Zagreb grad. \u017div, ponosit, jak, prkosit, kad slobode plane boj, tko tu kliko ne bi, slava slava tebi Zagreb grade divni moj\u201c<\/strong><\/em>, kao nekada sje\u0107a se od rije\u010di do rije\u010di jedne od pjesmica Augusta \u0160enoe koju je recitirala u \u0161koli.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Djeci je poku\u0161avala prenijeti svoju ljubav prema \u010ditanju, iako njezinoj mami ponekad to nije bilo drago. \u201eGovorila sam djeci \u010ditajte, u\u010dite, kad god i gdje god. Moja mama je meni kazala da bacim knjigu iz ruku, a ja stanem kod pen\u0111era di mogu vidjeti i \u010ditam\u201c,<\/strong><\/em> uporna je bila Eva. Ni ne \u010dudi stoga \u0161to je htjela postati u\u010diteljica, no tada\u0161nje ratno stanje jednostavno to nije dozvoljavalo. Zavr\u0161ila je \u010detiri razreda osnovne \u0161kole. \u201eZavr\u0161ila sam 1941. kad je propala Jugoslavija, do\u0161la je Nezavisna, pa \u0160vabe, pucalo se, neki su o\u0161li u partizane, po\u0161la je Hrvatska propadat, al nije propala. Ka\u017eem didi da bi i\u0161la dalje u \u0161kolu, a on meni \u2013 ne more\u0161, vidi\u0161 da nas bombarduju. I ba\u0161 su bili bacili bombu na \u017dupanju, ali nije eksplodirala. Na njoj je pisalo \u2013 I mi smo ljudi\u201c<\/strong><\/em>, prepri\u010dava 95-godi\u0161njakinja. Vratila se onda na stan i nastavila s majkom \u010duvati krave, s didom svinje.<\/p>\n

S Janjom Varnica, kasnije svojom prijom, i\u0161la je redovno u crkvu, spremala se \u201eu red\u201c. Najprije je bila u sredini u drugom redu, ali im, ka\u017ee, nije bilo pravo kleknuti. Zbog oltara Majke Bo\u017eje jedna je noga bila na visokijem, druga na ni\u017ejem. Htjele su u prvi red do trobozana gdje su bile cure na dobrom glasu, cure za udaju, one koje su znale pjevati. \u201eJa to ka\u017eem \u010diki \u0110uri, a on je bio prijatelj s vele\u010dasnim pa sam ipak imala prednost. Za Uskrs smo se mijenjali pa smo nas dvije bile do trobozana, a ja sam bila prva do po\u010dimajle\u201d,<\/strong><\/em> ispri\u010dala nam je i dodala kako nije ba\u0161 znala pjevati, ali je redovno bila prva do \u017eena koje su po\u010dinjale pjesmu.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Sje\u0107a se baka Eva i Vinkova\u010dkih jeseni. Nije i\u0161la odmah prve godine, ali je kasnije \u010desto odlazila u Vinkovce sa starijim bratom. On je, ka\u017ee, 60-ih godina imao auto pa su mogli. Iako nije bila KUD-u, nosila je no\u0161nju, ba\u0161 kao \u0161to ju nerijetko i danas obu\u010de. Za Bo\u017ei\u0107 su, kako su obi\u010daji nalagali, unosili slamu u ku\u0107u, krizban kitili svilenim bombonima te pekli masnicu. Za nju su bile zadu\u017eene mama i baka, pekle su ju na \u0161poretu u vru\u0107oj masti, a malena Eva im je pomagala. \u201eNije bilo Bo\u017ei\u0107a ni bez badnja\u010de \u2013 kruha s vijencem od \u017eita, \u017eitnim i kukuruznim klasom na sebi\u201d,<\/strong> <\/em>podsje\u0107a Gradi\u0161tanka.<\/p>\n

Puno, uistinu puno uspomena pro\u0161li smo s na\u0161om Evom. Na\u017ealost, ne uspijevamo ih sve staviti na list papira. Od sretnog djetinjstva na stanu i \u0161umi, pomaganju baki i didi sa \u017eivotinjama, udaje s 18 godina, ro\u0111enja petero djece i punih 95 godina dojmljivog \u017eivota u Gradi\u0161tu, pokazala nam je istinsko zna\u010denje \u017eivota. I dobro i lo\u0161e. Ono od \u010dega smo satkani i ono \u0161to di\u0161emo u na\u0161oj \u0160okadiji.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201e\u010cim sam pro’odala, moja majka je mene svud vodila sa sobom\u201c, sje\u0107a se 95-godi\u0161nja Eva Stojanovi\u0107 – Pe\u0107karle svoje bake, dadine mame, uz koju je provela djetinjstvo. Obilje\u017eeno ratom i radom, ali istinski sretno. Prava je \u0160okica koja obi\u010daje iz svoje mladosti i danas vjerno njeguje, \u010duvaju\u0107i uspomene koje joj tako slatko izmame osmijeh na […]<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":5741,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[31,34,30,6],"tags":[],"class_list":["post-5740","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","category-najave","category-naslovna","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5740","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5740"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5740\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5750,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5740\/revisions\/5750"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5741"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5740"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5740"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5740"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}