{"id":5716,"date":"2024-08-25T15:30:30","date_gmt":"2024-08-25T13:30:30","guid":{"rendered":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/?p=5716"},"modified":"2024-08-25T09:40:33","modified_gmt":"2024-08-25T07:40:33","slug":"njena-je-mana-samo-sto-joj-je-pokrita-glava","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/njena-je-mana-samo-sto-joj-je-pokrita-glava\/","title":{"rendered":"Njena je mana samo \u0161to joj je pokrita glava\u2026"},"content":{"rendered":"

\u2026Govorio je tako prije nekih 100 godina momak Rade za svoju budu\u0107u suprugu, tada mladu udovicu Maricu. Bila je sna\u0161a, ne vi\u0161e cura. Udana u \u0160kembinu ku\u0107u gdje je i rodila blizanke. Te\u0161ka sudbina ju je zadesila, mu\u017e joj se nije vratio iz I. Svjetskog rata, izgubila je potom i svoje blizanke pa se vratila u maminu ku\u0107u.<\/p>\n

\u00a0\u201eMoja stara mama je bila jedinka, imali su njivu i do tamo je i\u0161la pi\u0161ice, nije se tada vozilo. Bila je mlada kad je ostala udovica, ali je kasnije bila sretna s mojim didom\u201d,<\/strong><\/em> pri\u010du zapo\u010dinje 77-godi\u0161nja Marica iz Otoka, sje\u0107aju\u0107i se \u017eivota svoje bake i dide s tatine strane, uz koje je provela djetinjstvo. Ka\u017ee kako se dida Rade jako zaljubio, a bakini roditelji prihvatili su da se ona ponovno uda. \u201eKad se \u010dulo da \u0107e ju \u017eenit dida je rekao \u2013 Njena je mana samo \u0161to joj je pokrita glava. Pletenicu nema, ve\u0107 \u0161to je sna\u0161a \u2013 a to zna\u010di da je baka ve\u0107 jednom bila udana, nije bila cura\u201c<\/strong><\/em>, kaziva nam Marica s kojom smo divanili na trijemu ku\u0107e u Otoku u kojoj je \u017eivjela od svoje 17. godine, otkako se udala.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Baka iliti stara mama kako su ju onda zvali, umrla je 1979. godine, a dida Martin, kojega su od milja zvali Rade, \u0161est godina prije. Mala unu\u010dica \u017deljka bila je \u010detiri dana na operaciji u Beogradu, a njegova jedina \u017eelja je bila do\u010dekati ju ku\u0107i. Tako je i bilo. Umro je osam dana nakon njezina povratka iz bolnice.<\/p>\n

\u201eIz ovih stopa bih se vratila u \u017eivot s njima\u201c,<\/strong><\/em> spremno tvrdi na\u0161a sugovornica evociraju\u0107i predivne uspomene koje ju ve\u017eu uz njezine stare. U ku\u0107i ih je bilo devet. Dida i stara mama, \u010di\u010da i nina (stric i strina), Neka od strica, Marica i njezin brat, svi su se za istom sinijom hranili. Mama, tata, dida, stric i strina su radili na njivi pa ih je othranila stara mama, za njih devet kuhala je tri puta dnevno. Nije, ka\u017ee baka Marica, bilo pili\u0107a iz hladnjaka, moralo se s avlije zaklati.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Djeca su joj pomagala koliko su mogla i znala. \u201eNama je bilo samo jedanput re\u010deno i vi\u0161e se nije ponavljalo. Moj je dada dr\u017eao \u017edribce za prijepust i tu su svaki dan dolazile kobile. On je samo jedno rekao Kad je kobila tu, ne\u0107u da vas vidim na avliji, da se \u017edribac ne pla\u0161i. To je bilo posvetito\u201c,<\/strong><\/em> pri\u010da nam baka. Meli su avliju, trim, a stara mama im je govorila Ne mete se samo kod popa, izmeti i kud \u0111aci idu. Imali su i puno \u017eivadi, 70 komada pataka. To se sve za perje pripremalo za Maricu i Neku. Puno su radili, ali imali su i vremena za igru u obli\u017enjoj suvari.<\/span><\/p>\n

Predivno su ih, nastavlja, dida i baka odgajali: \u201eOni su po\u0161tenje utkali u nas. Kad smo i\u0161li u \u0161kolu dida je govorio \u2013 Nemojte da donesete pisaljku ili gumicu tu\u0111u. Krene se od igle i dojde se do konja\u201c<\/strong><\/em>. Dida ih je u\u010dio po\u0161tenju, a stara mama Bogu bojaznosti. S njome su i\u0161li na devetnice, ve\u010dernice, vjeronauk, pjevanje\u2026 U o\u017eujku se molila devetnica svetom Josipu, ona bi unucima rano napravila u\u017einu, spremili bi se i krenuli na molitvu u 14h. Marica ju moli dandanas.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Stara mama imala je svoje principe, kad ne\u0161to ka\u017ee tako je i bilo. Dida je bio nje\u017eniji, mo\u017eda jer je kao mali ostao bez oca i majke. Ali bio je jako na\u010ditan. Novine su mu redovno dolazile i on bi ih \u010ditao na hrastovom stolu ispred ku\u0107e, a u kalendar je zapisivao sve o svojim \u017eivotinjama. Dedu s mamine strane nije upoznala jer je poginuo u ratu, a baka Eva, od milja \u0160eva, \u017eivjela je nekoliko ku\u0107a dalje. \u201eSje\u0107am se nje i kako je vukla noge kad pojde na\u0161oj ku\u0107i, ali nisam puno morala kod nje jer sam imala svoju staru mamu. Ona nam je bila sve\u201c.<\/strong><\/em><\/p>\n

\u017divjelo se tada pravo po \u0161oka\u010dki. Za bolje nisu znali, a bili su sretniji. Puno vi\u0161e nego djeca danas, ka\u017ee Marica. \u201eSve \u0161to dobijemo odma se na troje dililo. Na\u0161i s va\u0161ara donesu bombone, a mi ih metnemo na tri rpice. Moja Neka je bila \u0161mljekava za hranu, znali smo da jede \u017eeludac i \u0111igerice od \u017eivadi, ne bi ja i brat to uzeli. To je bilo samo njezino\u201c,<\/em><\/strong> sje\u0107a se uz tugu \u0161to danas toga vi\u0161e nema. \u010cak se, dodaje, izgubila i prava \u0161oka\u010dka ri\u010d. \u201eZa mene su \u010dak\u0161ire, za mu\u017ea hla\u010de, pa sin \u010desto nije znao \u0161to je ispravno. Vi\u0161e ne govorimo da idemo sjesti za siniju, ve\u0107 za stol, jer djetetu \u0107e se smijati kad do\u0111e u vrti\u0107\u201c,<\/strong><\/em> pri\u010da nam \u0160okica s pedigreom, kako se sama nazvala.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Sje\u0107a se i prvih Vinkova\u010dkih jeseni na kojima je bila dio Oto\u010dkih svatova. U ku\u0107u su im dolazili Vanja Radau\u0161 i njegova Jelka, Tuca, Tak\u0161i\u0107, O\u0161tri\u0107, \u017dani\u0107…Mu\u017e, iako \u0160okac, nije volio no\u0161nju, ali su ga uspjeli nagovoriti da se obu\u010de za slikanje. Oni su to voljeli i \u017eivjeli.<\/p>\n

\u201eMame su curicama koje idu u \u0161kolu \u0161ile \u0161icane suknjice, ople\u010dke i male kecelje, cupove. Mi smo to nosili, nisam i\u0161la u haljinama. \u0160ile su se i zembil\u010di\u0107e u kojima smo nosili pisaljku i plo\u010dicu\u201d,<\/strong><\/em> podsjetila se na svoje djetinjstvo. Nije bila u KUD-u, ali i\u0161la je u Vinkovce na Vinkova\u010dke jeseni. Voli ih, ka\u017ee, izvorne, onakve da u potpunosti predstave \u017eivot kakav se nekad \u017eivio. Primjerice kako se Bo\u017ei\u0107 kitio krizban svilenim bombonima i prskalicama, bilo je veselje, slama se unosila u ku\u0107u, presvla\u010dili kreveti, \u0161ivala su se nova ruva, a posebno su sve\u010dane bile polno\u0107ke. Poklade su po\u010dinjale na Vrti\u0107evu sridu, ni\u0161ta se taj dan nije radilo, samo se tarabanilo. Slijedio je Debeli \u010detvrtak, Mi\u0161ji petak, Zaklopita subota i Otklopita nedilja.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Divanili smo mi jo\u0161 i o tome kako je udana u Mar\u0161inu ku\u0107u, \u0160tivi\u0107evi\u0107 je djevoja\u010dki, a \u0161oka\u010dki se nosi otkako je krenula u \u0161kolu. \u201eSamo \u0161to se nisam tako rodila\u201d,<\/strong> <\/em>podvla\u010di na\u0161a Marica, prava riznica izvornog \u0161oka\u010dkog bogatstva. Zimi su noge grijali na zagrijane cigle, dida im je razgrtao snijeg da mogu hodati po njemu u svojim \u0161trikanim papu\u010dama, dijelili su \u010dak i obi\u010dnu jabuku, umjesto sokova pili \u0161iru, u trgovini kupovali samo germu i ulje i jeli ono \u0161to su sami proizveli. I apsolutno ni\u0161ta im na ovom svijetu nije falilo. Bili su sretni.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u2026Govorio je tako prije nekih 100 godina momak Rade za svoju budu\u0107u suprugu, tada mladu udovicu Maricu. Bila je sna\u0161a, ne vi\u0161e cura. Udana u \u0160kembinu ku\u0107u gdje je i rodila blizanke. Te\u0161ka sudbina ju je zadesila, mu\u017e joj se nije vratio iz I. Svjetskog rata, izgubila je potom i svoje blizanke pa se vratila […]<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":5723,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[30,34,31,6],"tags":[],"class_list":["post-5716","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovna","category-najave","category-novosti","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5716","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5716"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5716\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5724,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5716\/revisions\/5724"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5723"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5716"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5716"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5716"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}