{"id":5387,"date":"2024-08-18T14:00:29","date_gmt":"2024-08-18T12:00:29","guid":{"rendered":"https:\/\/vinkovackejeseni.hr\/?p=5387"},"modified":"2024-08-18T14:00:29","modified_gmt":"2024-08-18T12:00:29","slug":"sjecam-se-dobro-na-djecjim-vinkovackim-jesenima-svi-uz-tambure-a-mi-uz-dvojnice-s-mojim-ded-marenkom","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/sjecam-se-dobro-na-djecjim-vinkovackim-jesenima-svi-uz-tambure-a-mi-uz-dvojnice-s-mojim-ded-marenkom\/","title":{"rendered":"Sje\u0107am se dobro na Dje\u010djim vinkova\u010dkim jesenima, svi uz tambure, a mi uz dvojnice s mojim ded’ Marenkom"},"content":{"rendered":"

Pre\u010d. Vladimir Deli\u0107, dekan <\/em>Osje\u010dkog zapadnog dekanata i \u017eupnik \u017eupe sv. Josipa Radnika, s petnaest godina odlu\u010dio je oti\u0107i u sjemeni\u0161te. Neki ka\u017eu kako mu je sve\u0107eni\u010dko zvanje izmolila tatina baka, Anka Deli\u0107, koja je bila jako pobo\u017ena i cijeli je \u017eivot puno molila. A veliku ljubav prema \u0161oka\u010dkoj tradiciji, no\u0161nji, pjesmi, plesu, obi\u010daju, ka\u017ee on, prenio mu je ponajvi\u0161e mamin djed, Zvonimir Karabali\u0107 – Marenko.<\/strong><\/p>\n

Upravo pre\u010d. Deli\u0107 i njegov pradjed, poznato je, likovi su djeda i unuka s plakata 59. Vinkova\u010dkih jeseni. Preuzeti su s obiteljske fotografije nastale ba\u0161 na Jesenima na koje je Zvonimir Karabali\u0107 1974. poveo tada devetogodi\u0161njeg praunuka. Poznato je i kako je pri\u010da o djetinjstvu majke pre\u010d. Deli\u0107a, Marije Deli\u0107 – Seke, kod njezinih bake i djeda, France i Marenka, Marku Sabljakovi\u0107u, autoru teksta i redatelju Sve\u010danosti otvorenja Jeseni, poslu\u017eila kao inspiracija za temu posve\u0107enu bakama i djedovima “Ruke \u0161oka\u010dkih uspomena”.<\/strong> Dio svojih uspomena Seka Deli\u0107eva kazivala je i nama, a kako se sje\u0107a pradjeda Marenka, Vinkova\u010dkih jeseni te jo\u0161 pone\u0161to, s nama je podijelio i pre\u010d. Deli\u0107.<\/p>\n

“Kao dete jako sam volio bit kod bakice i dede u Rokovci, maminih mame i dade. Kod ku\u0107e te stalno neko tenta, mora\u0161 radit, dobije\u0161 batina…, a tamo milina, bio sam za\u0161ti\u0107en. Jednom, pro\u0161’o sam s pet, pa su mi i pesmu naru\u010dili na Radio Vinkovcima. Drugi put deda i bakica mi kupili luftericu i ja naciljam ded’ Iv\u0161u u le\u0111a dok je cepo drva da vidim kako to funkcionira i\u00a0 probio mu ko\u017euv.\u00a0 Sre\u0107om samo ga je pecnilo. Malo su me izgrdili, ali batina ni’ bilo. Mojima bi, se\u0107am se, uvek otranili jedno svinj\u010de. Onda su se jedne godine moji vratili u ovu ku\u0107u u Andrija\u0161evce, a bakici to ni’ bilo pravo. I ona proda svinj\u010de i kupi meni bicikli s pomo\u0107nim to\u010dki\u0107ima. Ja vesel, \u0161ta re\u0107’. Ba\u0161 su me volili i puno lepi’ uspomena imam na nji’ “,<\/strong><\/em> pri\u010da nam pre\u010d. Deli\u0107, koji uvijek rado u govoru koristi starohrvatsku ekavicu s gornjoposavskim \u0161oka\u010dkim dijalektom kako jo\u0161 poneki govore u Rokovcima – Andrija\u0161evcima.<\/p>\n

\"\"<\/a>

Katica Karabali\u0107 \u2013 Iv\u0161ina \/ Izvor: Privatni album<\/p><\/div>\n

\"\"<\/a>

Vladimir Deli\u0107 i Zvonimir Karabali\u0107 \u2013 Marenko \/ Izvor: Privatni album<\/p><\/div>\n

A one uspomene koje ga posebno ve\u017eu za folklor, za Vinkova\u010dke jeseni, nosi od pradjeda Marenka \u010diji je ro\u0111ak, Mata Karabali\u0107, po selu Pavin, jedan od osniva\u010da Vinkova\u010dkih jeseni. “Ded’\u00a0 Mata, ded’\u00a0 Marenko i njegov brat ded’\u00a0 Steva, redovito su bili na Vinkova\u010dkim jesenima, a ded’ Marenko je uvek svir’o dvojnice. S njim sam po\u010deo i\u0107’ na Jeseni, a onda posle i\u0161ao sam s KUD-om, s decom, pa s odraslima. I sad se se\u0107am, sve grupe na De\u010djim vinkova\u010dkim jesenima uz tambure, a samo mi uz dvojnice”.<\/strong><\/em><\/p>\n

Dobro se sje\u0107a, ka\u017ee, i s kojim je uzbu\u0111enjem kao dje\u010dak \u010dekao taj odlazak u Vinkovce.<\/p>\n

“Zna\u010di to je bilo ne\u0161to jako veliko. Ja nisam mogao spavat. Probudim se pa budim mamu da me sprema. Tri sata je, ka\u017ee, spavaj jo\u0161, a ja budan \u010dekam da ustanemo. Onda me mama sprema. Ga\u0107e i rubina jo\u0161 malo ovelike.Tkanice bile velike i ona me okre\u0107e da omota tkanicu, a na tkanici bile ‘ne gombe i onda ja stanem na tu \u0161pagu i otkine se gomba pa dobijem \u0161amar\u010di\u0107 od mame. A kad dojde\u0161 u Vinkovce, srce puno, svi u no\u0161njama, kolo igra na sve strane, peva se, veseli, pa onda u restoran na ru\u010dak. Bio je to poseban do\u017eivljaj, jedina prilika u godini da jede\u0161 u restoranu. I sve u no\u0161njama, nije bilo raspremanja. Doma smo se spremali i doma raspremali. Danas jedva \u010dekaju da si\u0111u s pozornice i ve\u0107 odma’ raspremanje, \u0161to je o\u010diti pokazatelj da veliki dio folklora\u0161a ne radi to s ljubavlju.\u201c<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>

Foto: Vladimir Deli\u0107 \/ Izvor: Privatni album<\/p><\/div>\n

I tako uz folklor do petnaeste godine i odlaska u sjemeni\u0161te. “Odgovarali su me da je to prerano, da razmislim, da srednju zavr\u0161im u Vinkovcima, al’ ja navalio. Tako sam prekinio s folklorim koji sam jako volio. Se\u0107am se te su godine \u0160oka\u010dki divani bili ba\u0161 kod nas u selu, a ja sutradan idem u sjemeni\u0161te. I gledam s \u0107uprije na Bosutu Divane i ni’ mi bilo lako, al’ prekidam s tim. Gotovo!!! To je gotovo!!!”.<\/strong><\/em><\/p>\n

S folklorom je prekinuo, ali ga nikada nije prestao pratiti te mu se na svoj na\u010din i vratio kada je postao sve\u0107enik. Bio je to u Lovasu nakon rata i povratka.<\/p>\n

\u201cBio sam \u017eupnik tamo. Tad je to bila \u017eupa bez crkve i bez prebivali\u0161ta. Stanovao sam u garsonijeri u Vinkovcima malo manje od godinu dana. Preselio sam u Lovas dok jo\u0161 nije bilo struje i ni\u0161ta nije bilo, osim srca a to je najva\u017enije. Tad sve mo\u017ee\u0161! Nakon povratka mojih \u017eupljana (ja se nisam vra\u0107ao jer tamo nikad nisam ni bio. Imenovan sam kad su oni ve\u0107 bili u progonstvu). Na\u010delnik Op\u0107ine pozvao me da obnovim rad KUD-a koji je postojao i prije rata. Nema no\u0161nji, nema tambura, nema\u0161 ni\u0161ta. Pa smo se snalazili: posu\u0111ivali,\u00a0 obnavljali no\u0161nje, kupovali… Bilo nas je 60-ak, ozbiljno smo radili i ponovno podigli KUD na noge. Bio sam prvi predsjednik i voditelj KUD-a u Lovasu nakon rata i tako sam se vratio u folklor. S obzirom da nisam nikad bio tamo, u\u010dio sam od njih napjeve, kola i obi\u010daje, stil odijevanja koji su malo druga\u010diji nego u slavonskim Rokovcima \u2013 Andrija\u0161evcima, a Lovas je u zapadnom Sremu ili, kako oni rado pevaje: na po\u010detku ravne Slavonije. Oni su mislili da nikad vi\u0161e ne\u0107e ni pevat ni igrat jer je 86 Lova\u0161\u010dana ubijeno u ratu. Al’ opet\u2026 srce je to \u0161oka\u010dko”.<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a>

Mata Karabali\u0107 Pavin, Steva Karabali\u0107 i Zvonimir Karabali\u0107 \u2013 Marenko \/ Izvor: Privatni album<\/p><\/div>\n

Nekako u to vrijeme u tada\u0161njoj \u0110akova\u010dkoj i Srijemskoj biskupiji uspostavljen je Odbor za pastoral tradicijske kulture te je upravo on imenovan povjerenikom. A kada je iz Lovasa premje\u0161ten u Vukovar tamo je osnovao novu \u017eupu BDM Kraljice mu\u010denika, ali i novi KUD “Kolo”. “Kolo je na\u0161 ples i zato smo odabrali to ime. Prvi predsjednik bio je Zoran Mari\u010di\u0107, a ja sam bio voditelj”.<\/p>\n

Iz Vukovara, gdje je bio i dekan, pre\u010d. Deli\u0107 odlazi u Gunju, a potom u Podravske Podgajce\u00a0 pa u Privlaku te u Osijek. <\/em>Od “Kola” bilo je jo\u0161 nekih anga\u017emana pa je tako bio i voditelj KUD-a “Josip \u0160o\u0161i\u0107” Tenja, kojima je rado dolazio na probe iz Privlake i Podgajaca. Tenja nema \u0160okaca starosjedilaca, a toliku ljubav prema \u0160okadiji nije susreo nigdje napominje i isti\u010de kako je to jedno od najplodnijih podru\u010dja njegova anga\u017emana u tradicijskoj kulturi. Otkad je u Osijeku, ka\u017ee, vi\u0161e nije aktivan u folkloru, ali folklor je i dalje u srcu i to se ne mijenja od vremena kada se spremio i prvi put sa svojim pradjedom Zvonimirom Karabali\u0107em do\u0161ao na Vinkova\u010dke jeseni.<\/p>\n

\n

Na Sve\u010danosti otvorenja 59. Vinkova\u010dkih jeseni sudjeluju i dva KUD-a kojima je svojim znanjem o folkloru pridonio pre\u010d. Vladimir Deli\u0107. KUD \u201cKolo\u201d iz Vukovara prikazat \u0107e pudarinu, odnosno \u010duvanje vinograda, berbu gro\u017e\u0111a i kupnju vina za svatove, karakteristi\u010dne za Srijem. KUD \u201cI. G. Kova\u010di\u0107\u201d iz Lovasa prikazat \u0107e svinjokoljsku ve\u010deru na kojoj se pojavljuju ma\u0161kare, bu\u0161ari. Obi\u010daj je to specifi\u010dan za Lovas koji se ondje zadr\u017eao do 70-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a.<\/strong><\/em><\/h4>\n<\/blockquote>\n
<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pre\u010d. Vladimir Deli\u0107, dekan Osje\u010dkog zapadnog dekanata i \u017eupnik \u017eupe sv. Josipa Radnika, s petnaest godina odlu\u010dio je oti\u0107i u sjemeni\u0161te. Neki ka\u017eu kako mu je sve\u0107eni\u010dko zvanje izmolila tatina baka, Anka Deli\u0107, koja je bila jako pobo\u017ena i cijeli je \u017eivot puno molila. A veliku ljubav prema \u0161oka\u010dkoj tradiciji, no\u0161nji, pjesmi, plesu, obi\u010daju, ka\u017ee […]<\/p>","protected":false},"author":6,"featured_media":5573,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[34,30,31,6],"tags":[],"class_list":["post-5387","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-najave","category-naslovna","category-novosti","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5387","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5387"}],"version-history":[{"count":0,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5387\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5573"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5387"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5387"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/vinkovackejeseni.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5387"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}